10.04.2019. Sinagoga Novi Sad NOMUS - Gidon Kremer i Kremerata Baltica
Sergei Ivanovič, želim da prvi stav svirate tako da se muve zaustave u vazduhu, dok smorena publika izlazi iz sale, rekao je Dimitri Šostakovič, 1975 Sergeju Tanejevu, pre premijernog izvođenja njegovog Kvarteta broj 15
Oče, oprosti im, ne znaju šta rade, bila je prva od 7 rečenica koju je izgovorio Ješua Ha Nozri, na brdu Kalvarija, pre nego što je preminuo razapet na krst
Godine, 1787, u trenutku kada su se iz kolača, počeli promaljati dukati, lice Jozefa Hajdna se ozarilo.. eh taj Đavolji Don Hoze Saens de Santa Maria, mislio sam da mi nikada neće platiti Sedam Poslednjih Hristovih Reči
Tog februara 1947, u Rigi je bilo veoma hladno.. Anuška je već prosula ulje na trotoar pored tramvajskih šina
dakle: Hajdnov - Sedam Poslednjih Hristovih Reči i Šostakovičev Kvartet broj 15. i na kraju Vajnbergov Nokturno za laku noć.
imao sam oprečne impresije u vezi koncerta sa istim repertoarom, koji je Gidon Kremer održao sa Kremeratom u Kolarcu 04.04. uvaženi kritičar Radio Beograda, je taj koncert proglasio "Događajem godine", ali jedan moj prijatelj nije delio to mišljenje.. naposletku sam čvrsto podržao kritičarev stav.
Kremeru nije prvi put da kombinuje dva različita muzička dela, uradio je to veoma uspešno sa Vivaldijevim i Pijacolinim godišnjim dobima.. pre dve godine, Gekić je kombinovao Baha i Lista, Transcedentalne Etide sa prelidima iz Dobro Temperovanog Klavira.. znači ničeg posebno novog, Hajdn i Šostakovič u tkanju njihovih dela koja su činila repertoar imaju isto ishodište.. ono fatalno.. ono što jeste novo je hrabrost Gidona Kremera, da se prihvati tog hermetičnog repertoara i da ga prekombinuje.. učinjeno je to veoma znalački, sa razumevanjem..
Hajdn ume da bude sladunjav, msm tako ga po navici izvode.. Šostakoviča izvode najčešće pompezno, sa patosom.. oba izvođenja u izdanju Kremera i Kremerate, su veoma drugačija od ostalih koje sam čuo.. zaista su nanovo pročitana, rekao bih sa većim razumevanjem.. ipak - hermetično je to, nije za svakog, nema efektnih prelaza, ni deonica koje plene virtuoznošću, brzinom, sirovom snagom.. ipak, sedeo sam, kao i uvek na njegovim koncertima, zapet kao struna, sedeo skoro cela dva sata, obzirom da se sviralo bez pauze.. uspeo sam to, imam slušalačku kondiciju, ona mi je jedina preostala, a publika u Sinagogi je u velikoj meri takođe demonstrirala tu kondiciju.. to ne treba da čudi, pošto se dve trećine publike, u nekom obliku bavi muzikom.
Između stavova se u audio offu čuo Kremerov glas, a na video bimu ispisivale njegove reči, prevedene.. izgovorene su sve Poslednje Reči, i još po neke.. i bi aplauz, dug i istrajan, i Vajberg na kraju, Mieczyslaw ili Moisej Samuilovič Vajnberg, kojeg je Kremer više puta otkrivao publici.