Stigli jutros u 03:30. Od jutros mi na poslu kao na pokretnoj traci.
Smenjuju se paciijenti, a "pesak u ocima".
Pisem prikaz dvodnevnog boravka posle 15 h.
Ukratko : najveca impresija i razlog posete Nishville-u je ziva legenda Ron Carter, ali pijanista Vega koji je nastupao u triju sa njim mi je potpuno oduzeo dah.
Takav ton na Petrof grand piano-u na niskoj jazz sceni ( mogu samo misliti kako bi to bilo na nekom Bösendorfer-u ili Bluthner-u ) , kratko vreme posle vrlo dobre mlade ekipe iz Bergena i njihovog jazz pijaniste koji nije bio uopste naivan, naprotiv,
Medjutim, umetnik Donald Vega je poseban, hirurski precizan, bez latino potpisa ni i u jednom trenutku sto je licno za mene bilo veliki plus, u svrsi trija sve vreme, maksimalno skocentrisan i angazovan.
Drage Kolege forumasi, prijatelji - trebalo je videti, doziveti i cuti izvodjenje " My Funny Valentine " ovog trija i naravno klavirski solo.