Narodna muzika, turbo folk, novokomponovana, novokomponovani folk, whatever, ima jednu neobičnu karakteristiku, koju gotovo da nema nijedan drugi muzički žanr: A to je da pod tu "sortu" muzike je, vremenom, kako su okolnosti nalagale, ili pravci (keš-gotovina), potpalo bukvalno sve i svašta. I krš i lom, i ozbiljne i lepe komponzicije.
E sad, to šta se desilo od početka 90-ih na ovamo, pa je pod "narodnu" muziku potpala i recimo kompozicija EEEEJ DA TE PITAM KOJI JE TO RITAM EJ TO JE RITAM RITAM DA TE PITAM, to je već neka evolutivna greška ili to što niko nije imao hrabrosti da izmisli naziv za taj "novi" pravac i nazove ga onako kako treba: Težak govno bulšit. Nešto je, sećam se (mali sam biJo) pokušao onaj Zoran Kalezić, da se napravi "filter", neka kao organizacija koja će da odobrava dobre hitove i izvođače a da težak šit ne pusta u etar, ali to je bilo tek početkom devedesetih, zamrlo brzo kao i TV Revija u kojoj sam to (verovatno) čitao.
Tek, kad sada nekad slučajno pogledam ove nesrećne emisije tipa Zvezde Granda (GRANDSTARS kako bi ja reko ) i čujem ove neke pesme koje u refrenima razvlače grla neukih umetnika u pokušaju, pa se neretko čuje, npr: Evo draga ja sam celu noć plakaoooooiouauouuauouauooooioioooioooo, dođe mi da povratim picu od prekjuče sa sve jogurtom....... Još mu i ovi kažu u "žiriju" (ŽIRI JBT): Lepo si razvukao ono plakaoooooiouauouuauouauooooieoeioeooieoie baš imaš super vibrato onako si dobar si u donjim lagama super je to sveKla je budućnos pretobom
I onda se ogradim, kažem jednostavno: Od narodnjaka volim da slušam Tomu Zdravkovića (sve), retke pesme od Luisa, Tozovca, Cuneta, Šabana, i tu se završava sve, odprilike... sve ostalo mi "drma živac" i bukvalno, ali bukvalno me uznemiri umesto da me opusti