Nekoliko prethodnih postova o italijanskom filmu probudilo je kod mene i drugih par asocijacija, koje poput slučaja Blow Up/Đavolje bale, odnosno veza Antonioni/Kortasar, ili filma i popularne muzike poseduju jake veze između filma i drugih medija.
Tatarska pustinja je literarno remek-delo Dina Bucatija i jedna od mojih omiljenih knjiga svih vremena. Postoji i istoimeni film, evropska koprodukcija iz sedamdesetih godina prošlog veka, koja okuplja odličnu ekipu glumaca, muziku je napisao Morikone i sl. i koji sasvim dobro prenosi osnovnu atmosferu i ideju knjige, ali ni izbliza ne dostiže njenu vrednost. I knjiga i film mogu se prepričati u dve, ili tri rečenice, pa ipak preporučujem da se izgubi dodatno vreme.
Veliki majstor talijanskog filma Felini je bio i veliki poznavalac i ljubitelj stripa. Prema njegovim zamislima i snovima, Manara je realizovao Put u Tulum i Putovanje Đ Mastorne. Manara nije mogao da odoli da strane stripa ispuni i brilijantnim crtežima razgolićenih žena, vitkih i savršenih, malo drugačijih od onih koje pamtimo iz maestrovih filmova. Kroz stripove defiluju poznata lica, pa je jedan od glavnih likova crtan prema Mastrojaniju. Album je kod nas pre par godina objavio Beli Put, a može se naći i na torentima.