Genetika. To je ono kad se rodiš takav kakav se rodiš i budeš takav ceo život. Da sa ovih nekih 55 mogu da dođem, na recimo... 63-65, bilo bi savršeno, ne bi me gujca toliko bolela kada sednem na panj, ne bi me leđa ubijala kad se naslonim na zid... Koliko god da jedem, sve što uđe ili se pretvori u čistu energiju ili u... al' ajd' da ne idemo tamo... Ponekad pomislim da bih i metalni pribor za jelo mogao da svarim kad bih ga pojeo. Ne bih da pokušavam, al' eto, padne mi ponekad na pamet... Inače, ne jedem mnogo (da bi svi gledali u mene i čudom se čudili gde mi stane) no toliko koliko mi prija. Ali mogu. Poenta je da to u konačnici ništa ne menja, samo više ode u "zahodsku školjku"...
S druge strane, moj mlađi brat samo treba da se nasmeje i ugoji se o'ma pola kile. Malo nepažnje i za mesec dana nabaci pet do deset kila. Al' on je za pola glave višlji i standardno cepa oko 90 kila. A jede isto ili čak manje od mene... Nema tu pravila. Ako si rođen k'o valjušak ili čačkalica, onda ti je to - to... (uz iznimku od pravila kod ljudi koji imaju zdravstvenih problema...)