Slusao Akai cd-79, i mislim da je to najbolji cd koji sam ikada slusao u kucnim uslovima. Iako mi je sistem nepoznat obratio sam paznju na stvari koje najvise zavise od izvora. Zvucna slika realne visine, poprilicno siroka i duboka. Raslojenost po dubini takva da to nikad nisam cuo. Imao sam osecaj da bi mogao tacno osetiti u milimetar sta je ispred cega. Bez obzira na velicinu slike, tonovi nisu "razmazani", vec je fokus istih izuzetan. Kad sam uspeo da prepoznam neke primese zvucnika, i u glavi ih "odstranim" primetih veliku prirodnost i osecaj frekvencijske linearnosti. Znaci nista pridodato, muzika je povezana, tece, a iako ima pregrst detalja ne dolaze u prvi plan vec su u funkciji muzike. Ne moze se tu jos puno reci, to treba cuti. Mislim da tek kad bi ga slusao par dana bi mogao da se saberem, jer kad je nesto maltene savrseno mozak to ne uspeva od jednom da percipira. Cd je "pun pogodak". Ako mi uleti neki BB pcm63 zavrsio sam sa digitalijom. Naravno posle "hirurske intervencije" Dr Impuls-a