Danas je cd pokupljen u Somboru i novi vlasnik upravo modifikovanog Sony-a i moja malenkost se zaputila u unapred dogovorenom pravcu. Meta je bio Zoltan Mikovic, (aka Soltanus Acoustics). Posto je nedavno zavrsen novi model elektrostatickog zvucnika koji je pokupio sva dobra resenja iz prethodne serije cello, plus su implementirane neke nove stvari. Po dolasku smo samo ukljucili Sony-a da se spremi za test. Valjalo je cuti nove zvucnike u vec poznatom ostatku sistema, malo se upoznati sa njima, pa pri poredjenju sa Zolikinim modifikovanim Marantz-om cd-57 doneti objektivan i kvalitetan sud o raclici u plejerima. Novi zvucnici su u dobroj meri odskocili od prethodnih i mogu reci da je ovo sad jedan stvarno zaokruzen i beskompromisan audio proizvod, koji se nece obrukati ni pred zvucnikom od sest i vise cifara. Znaci zakljucili smo da je sistem adekvatan, ajmo sad na Sony-a. Sony je za dve duzine preskocio cd-57. U kolicini detalja i nekoj ukupnoj velicini zvucne slike nije bilo velike razlike, ali razlika je bila vise nego uocljiva tamo gde je to najbitnije. Sony je topao, fin, muzikalan, gde detalji, iako prisutni i sa lakocom se mogu primetiti, ne izlaze u prvi plan vec su u funkciji same muzike. Izdefinisan od dole do gore bez bilo kakvog izletanja u nepoznato. Nema reci sa kojom se moze opisati uzitak slusanja ovakvog zvuka. Marantz je bio pomalo grub, hladan i bezivotan, a muziku je samo odradjivao. I sam Zolika je priznao da mu se vise svidja Sony. Kad smo zavrsili ovo malo i prijatno druzenje sa Zoltanom, krenuli smo svako svojoj kuci, s'tim da Sony ide kod mene jer je novi vlasnik samo u poseti Subotici par dana, pa dok je tu svakako nema gde da ga slusa. Kao bivsi vlasnik ovog plejera, koji ga je slusao godinu dana u dovoljno dobrom sistemu, poznajem ga u dusu. U najboljoj varijanti koju sam sebi znao da namestim sa lm6172in operacionim, ja sam bio vise nego zadovoljan njegovim zvukom. Kao sto to obicno biva sa stvarima koje dobro poznajem, razlika je bila primetna u tisini pre samih pocetka tonova. Prva numera je bila Wicked Game, Chris Isaac-a. Ovo je moj Sony, samo sto je sad porastao. Odusevljen sam i zatecen, jer je ovo sve ono sto je bilo dobro plus i cetvrta dimenzija zvuka. Muzika samo tece, a vreme stoji. Uostalom idem ja da slusam dalje, nece jos dugo biti kod mene