Dosta je vremena prošlo od kada sam poslednji put jednu pesmu posle prvog slušanja pustio ponovo, pa još jednom, pa opet iznova. Ima tome toliko godina da sam prestao da se nadam da će se to ponovo desiti. Krivica je delom i moja: ulazim u godine kada me je teško impresionirati, a dlom je i do muzičara koji se poslednjih godina više bave kapitalizacijom nekadašnjih dostignuća nego pravim autorskim radom.
Ali, na sreću - desilo se. Kriterijumi mi nisu popustili, krivica je do Autora.
Reč je o pesmi Constantine's Dream, sa novog albuma Patti Smith, heroine punk-rocka koja se probudila baš na vreme da nas sve malo trgne iz sanjarenja o boljoj prošlosti i potseti da sami stvaramo budućnost. Njen novi album - Banga, je zaista dobar, Patti se kreće sopstvenim putem kojim je krenula onomad, ali primetan je duh Nick-a Cave-a i atmosfera slnična onoj iz filma Until The End Of The World. Patti nam osim delića sopstvene duše, poklanja i svojevrstan omaž Tarkovskom u jednoj pesmi.
Osim standardne postave njenog banda, učešće je imao i Italijanski band Casa del Vento kao i Johny Depp, koji je pomalo svirao gitaru i bubnjeve.
Constantine's Dream je desetominutna poema inspirisana istoimenom freskom Pierro del Francesca iz bazilike Svetog Franje
Dakle švajseri, Vašoj pažnji toplo preporučujem Patty Smith - Banga, to će biti naredni vinyl koji ću nabaviti. Ovu pesmu izdvajam: