nači, 02.08.2017 u 13:00 - Anouar Brahem, Khaled Yassine, Bjorn Meyer i Klaus Gesing - The Astounding Eyes of Rita
na Dolomitima, uglavnom na otvorenom, u reonu Val di Fassa se održava festival Sounds of Dolomites, na programu festivala je klasična, avangardna muzika i džez (CM, što bi @ninja rekao ).. koncerti su besplatni, ali moraju da se "zasluže" pešačenjem do mesta izvođenja čija se precizna lokacija drži u tajnosti do dana izvođenja.. bila su dva načina da se dođe do Sella Pass, jedan žičarom do 2400 m pa sat vremena peške na dole (vis razlika 450 m - strmo sine) ili sa zbornog mesta u grupi pa u šipčenje dugo 3 sata.. odabrao sam prvu verziju pošto smo bili smešteni u Kobaridu (Slovenija), 250 km (ali i dobrih 3,5 sati kroz Dolomite) od mesta koncerta, pa bi morali da krenemo oko 04:00 da bi stigli na vreme pre polaska grupe..
napajanje za ozvučenje je bilo baterijsko, koliko čega i šta je tu bilo, nisam video pošto je bilo pokriveno platnom, svi instrumenti, osim električnog basa su ozvučeni mikrofonima, basista (Bjorn Meyer) je imao nekakvu prostu elektroniku, na šestožičanom basu (ko bude preslušavao album - uvodna tema je izvedena na basu, to je bilo prvo iznenađenje za mene ), a i on je direktno uključen na miksetu.. ozvučenje nije delovalo impresivno, ali je sasvim lepo odradilo posao za skoro 1500 (ubrate - drugo iznenađenje ) ljudi koji su prisustvovali
publika šarena, po godištu i interesovanju, ali očigledno klasičarski opredeljena (tišina tokom izvođenja, aplauz, uz povremeno bravo bravisimo, a na kraju svi se podigoše na noge u duuugom aplauzu).. koncert je naravno počeo u 13:00, kako je planirano, to je stvar koja se poštuje tamo negde napolju, bez obzira na diskografsku težinu izvođača..
odsviran je ceo album The Astounding Eyes of Rita, uz jedan (ponovljena numera) bis.. redosled baš kao na albumu, što je i očekivano pošto se Brahemovi albumi slušaju u kontekstu, plejliste su za zubarske ordinacije i liftove i trajalo je ukupno tačno sat i 30 minuta.. Brahemova muzika se češće voli ili se barem podrazumeva, retko se odbacuje sa indgnacijom, ja je naravno volim, preslušao sam sve njegovo više puta i slušam iznova, ali izvođenje uživo uvek otkrije nešto novo - ovog puta sam stekao dublje razumevanje njegove muzike i shvatio njegovu veličinu kao instrumentaliste i kompozitora.. upotreba višesložnih ritmova (najviše sam brojao do 12/8) obezbeđuje prefinjeno tečenje, beskrajan kontinuum muzike..
Brahem svoj instrument (Oud) potčinjava kompoziciji, orkestru, ne preuzima liderstvo na očigledan način, kako to čine ostali Oud instrumentalisti, etno prizvuk je prisutan, ali je i sofisticiran, prefinjen, tako da su njegove kompozicije unikatne, a muzika koju stvara jedinstvena - prosto nema ničega sličnog na sceni.. povremeno i pevuši potencirajući i na taj način tečenje uz blage fine varijacije (ovde sledi, u nedostatku boljeg: da se smrzneš ).. prožimao je Brahem ostatak ekipe, dajući dosta prostora Klausu Gesingu na Bas Klarinetu (jbt kako je to dobar instrument, nisam imao pojma), koji je davao karater kompozicijama karakterističnim tonom i izvođenjem.. Bjorn Meyer ima veoma upotrebliv instrument (šestožičani el bas), čvrst je i stamen ali i beskrajno melodičan.. uvodio je ali i vodio temu, usmeravao a sve to činio nenametljivo i veeeoma dobro.. sjajan instrumentalist.. Khaled Yassine je imao tek par udaraljki iz kojih je izvlačio čudo - i on nenametljiv, češće u paru nego u neparu, višesložan, višeslojan, činilo se da iz bilo čega može da napravi ritam - sjajan perkusionist..
osmeh je bio na licima izvođača, i to onaj pravi (no cheeese ).. osmeh bio i u publici, dugo se i zahvalno aplaudiralo.. i veoma iskreno.. ovaj koncert je biser, ne samo zbog mesta održavanja, muzika je tu ipak bila primarna.
povratak beše mukotrpan 450 m uzbrdo je trajalo duplo duže srećom pa stigosmo pre kiše koja je temperaturu sa 22 spustila na 12 i to bez muke za 5 minuta, ali ponele se jakne sa kapuljačama