postovano nisam poslušao. Nisi ni ti, verujem.što bolja "prostorna slika" je samo jedna od težnji u vernoj reprodukciji zvuka.
Ljudsko uho ne percipira posebno direktan i posebno reflektovani zvuk nego njihovu sumaciju.
Direktan i reflektovani zvuk(ovi) podležu fenomenima interferencije kako direktnog i reflektovanog zvuka tako i reflektovanih zvukova među sobom.
Nadalje, reflektovani zvukovi per se (pošto se zvuk jeli sastoji od tonova sa sve njihovim harmonicima) se tokom procesa refleksije menjaju kako kvantitativno tako i kvalitativno u zavisnosti od površine od kojeg se odbijaju (upadnog ugla, koeficijenta absorbcije/refleksije- koji su amplitudno i frekventno ovisni). Brzina kretanja zvuka se nadalje menja sa sredinom koja ga prenosi (karikirano govoreći, opera koja prođe kroz vazu sa vodom kraće traje nego opera koja prođe kroz praznu vazu).
Anehoična komora teoretski eliminiše reflektovani/e zvuk(ove) iz priče. Korisna je i ima svoju namenu u merenjima, ali sumnjam da pruža zadovoljstvo u slušanju muzike.
mali off:
Ima opisan eksperiment iz 50-tih godina prošlog veka iz fiziologije u kome je cilj da čovekom mozak bude lišen svih onih "šumova" odnosno informacija za koje i nismo svesni da ga stimulišu. Urađeno je sledeće: zdravi ispitanik je uz adekvatno obezbeđivanje vazduha uronjen u vodu sa toliko balasta na sebi da u pod njom pluta. Voda je imala oko 30C. U prostoriji je vladao mrak i absolutna tišina.
Eksperiment se prekidao zbog samrtnog straha i halucinacija ispitanika.
Čovek nije dizajniran da sluša samo direktan zvuk. Niti je normalno da se ikad u svakodnevnom životu sretne samo sa njim.
Možda gurmani bolje prolaze, pošto aromu čini spoj ukusa i mirisa, a ukus i miris možemo razlučiti kako čulima tako i moždanim jedrima. No oni nisu adekvatno poređenje pošto ukus nije reflektovani miris i obrnuto. Niti ono što lepo miriše mora da ima lep ukus i obrnuto. Zamislite bilo koji pikantni ili degutantni primer umesto mene.
Profesora sa Prinstona ne omalovažavam. Niti ga krasim atributima u apostrofu.
Predlog ultimativnog rešenja visokovere reprodukcije?
-svakako, napredak neurofiziologije i elektronike, koji će jednog dana da rezultuje da možemo imati direktno nadraživanje odgovarajućih delova mozga koji će subjektu dočarati svaki treptaj muzičke izvedbe, ambijent koncertne sale, sve do temperature plišane stolice pod dupetom i diskretnog mirisa Givenchy Amarige-a vaše pratilje. Nešto poput Total Recall za nas, audiofile.
Sumnjam da biste pod tim uslovima platili groš za reprodukciju u gluvoj sobi.