Uzmimo,na primer,slikarstvo.Iako mi je stan pun slika,ja sam potpuna neznalica ove umetnosti.Stvarno se trudim da razumem kriticare koji,meni ipak nerazumljivim recima,opisuju odredjenu sliku.Pa se setim umetnika koji je magarcu rep umocio u boje,a ovaj mlatio po platnu.I onda hvalospevi,i sta je slikar hteo da poruci tom slikom.Ili ,na belom platnu crna kruznica i crvena tacka u njoj.Stoje ljudi ,posmatraju sliku iz raznih uglova,tragajuci za visim smislom,vecim nego sto je i umetnik zamislio.
Nisam magarac.
Mozda mi pomogne poznavalac svojim strucnim objasnjenjem o vremenu i okolnostima kada je slika nastala,koje su boje koriscene,u kakvom emotivnom stanju je slikar bio,i sl.Nece to puno vredeti ako se meni doticna slika ne svidi,ne izazove emocije.
Tako je i sa muzikom,tj. hi-fi komponentama.Razna iskustva raznih konzumenata dobro dodju za stvaranje neke opste slike,sta valja,a sta ne.Meni vise znaci u smislu koje komponente treba izbegavati(sto se u mnogim recenzijama moze procitati izmedju redova).Jedini pravi nacin odabira komponenti,po meni je slusanje sto vise sistema,i graditi sopstveni ukus.Poceti od zvucnika koji odgovaraju prostoru u kome ce se slusati muzika,onda traziti pojacalo,probati ih u svojoj sobi,pa tek onda izvor koji nije kritican u odnosu na pojacalo/zvucnici.Nekom ce leci lampe,nekom tranzistori,stvar ukusa,i svakog slusnog aparata ponaosob.