Aluminijumski lim je, da bude neke koristi i od mene, najvažniji ako pričamo o delovima kućišta koji u isto vreme vrše funkciju odvođenja viška toplote sa elelmenata koji se ne smeju pregrevati preko neke granice. Veoma zahvalan za hladnjake, mnogo manje zahvalan za izradu kućišta. Ćelični lim je mnogo zahvalniji za izradu kućišta, a na kraju dana, kada se svedu računi, daje mnogo više za manje uloženog novca. Ko se dohvati table lima od 3mm aluminijuma, neka ga, blago njemu, ali poučen mnogim dosadašnjim iskustvima i obogaćen novima, sledeće kućište za neko pojačalo ću prvo da skiciram na papiru, potom da iscrtam u svom 3D CAD programu, a potom prosledim na lasersko rezanje i savijanje. Kada bude gotovo, imaću na kućištu upravo sve ono što želim, sve tamo gde želim i veoma precizno, jedinstveno, tačno i originalno, a po računicama koje sam izveo, veoma originalno i ispod cene samog aluminijumskog materijala. Hladnjaci se, naravno, u slučaju gradnje poluprovodničkog uređaja ne mogu izbeći, i čak i ne želim to ni da potenciram. Međutim, praviti prednju ploču od recimo 10mm debelog aluminijuma, osim "izdašnog" izgleda zapravo i nema neku posebnu dodatnu korisnu funkciju (osim, kao što rekoh, ako služi za hlađenje) a košta, i to ne malo. Problem sa Aluminijumom koji se lako obrađuje i nije nešto neprihvatljivo skup u nabavci je osetljivost na mehanička oštećenja, potreba da se adekvatno zaštiti, a ne retko tabla lima ima površinske ogrebotine i risove baš tamo gde nam to nikako ne treba... Dakle, prelazim iz jednog, u drugi tabor, i počinjem da budem mnogo racionalniji a manje povučen emotivnim motivima prilikom odabira materijala za kućište pojačala. Nadam se da ću u skorije vreme biti u prilici da prezentujem i konkretnu vizualnu obradu i prezentaciju svog projekta koji je prilično zamro, a baš sam došao do faze da mi je u pitanju problem sa kućištem, naravno, od aluminijuma...