Rade, uglavnom se slazem sa svime sto si do sada pisao po forumu (cak i ono sto se drugima cini kao "ekstremizam" meni ne smeta) ali:Turi paralelno na gramofon i ubaci u CD ovo
http://www.tower.com.../wapi/106011146
pusti ljudima, pa ih posle pitaj "tko je zmagao u tekmi?"
Btw, sir Oliver je pre par dana slusao ovaj cd kod mene, ako meni ne verujes neka on kaze kako taj CD zvuci...
Ako batalimo subjektivne filinge osecaja, surova matematika kaze da je klasicna muzika dinamcikog opsega od preko 70dB, plus bar jos 10 db da bi se piano pianissimo cuo kako treba, dodjemo do cifara koje gramofon ne moze ni da sanja. Na navedenom primeru je to dovedeno do krajnjih granica...
Drugi momenat kod gramofona (a koji se uporno precutkuje) je zalosna cinjenica da na vecini ploca rupa nije na sredini, tj. zapis je ekscentrican. To se manifestuje zavijanjem tona koje je VRLO cujno kod laganih deonica koje u zapisu imaju note sa kodom. Mozda nekome to ne smeta ( a smeta mu, jel'te, jitter koji cuju samo slepi misevi i delfini), ali meni smeta. Ne, nemam apsolutni sluh, daleko od toga ali dok sam bio mladji i ucio da sviram gitaru, ludeo sam kada slusam plocu i pokusavam da skinem neki solo a onda nisam siguran jal' Blackmore drnda tremolo na stratokasteru, jal' uvija zicu levom rukom, jal' gramofon zajebava...
Da ne bude zabune, nisam zadrt - imam i volim gramofon. Na njemu se slusaju Grappelli, Joe Pass, Paco de Lucia, Earl Klugh, McLaughlin, Jean Ponty, Smak, Leb i sol, Time...
Klasika tipa Bach, Bethoven, Mahler, Ravel itd - ne.
Cisto da budemo objektivni.