08.02.2018. Kolarac - Beogradska Filharmonija
Đerđ Ligeti - Atmosfere
Hoakin Rodrigo - Aranhuez Koncert
Petar Iljič Čajkovski - Manfred Simfonija
Harfa - Gzavije de Mestr
Dirigent - Uroš Lajovic
Atmosfere (1961) sam prvi put čuo sredinom sedamdesetih, na TV se davao ciklus filmova Stenlija Kjubrika, međ njima naravno Odiseja 2001.. oči su mi bile širom otvorene, klinački zabavljen navijanjem za Dr Dejva i podeljenih osećanja prema Halu, čuo sam nekakvu čudnu muziku.. tada sam verovao da je ta muzika (prvenstveno Atmosfere i Lux Aeterna) generisana na nekakvom sintisajzeru.. i dugo sam tako mislio, dok do mene (misterioznim putevima) nije dospela ploča sa muzikom iz filma, i tada sam pročitao Ligetijevo ime na zadnjem omotu.. Duboks o njemu nije pisao ništa a nastavnicima muzike je bio nepoznat, kada su čuli postao im je (šta će ti to?) i opskuran.. to je naravno bio signal da se krene Ligetijevim putem
posle je bilo lako, malo uz pomoć Kjubrika (recimo - Musica Ricercata), tu i tamo se našao i nekakav (polu)istomišljenik, sa kojim sam razmenjivao informacije i utiske, a kad su izmislili internet, tada sam ga zaokružio, pronašao sam i njegovu operu Le Grand Macabre.. nije Ligeti bio usamljen te 1961 godine, kada je izmenio tradicionalnu muziku svojom - bez harmonije i melodije, teoretičari su to nazvali "mikropolifonija" - Penderecki je bio jedan od njih.. takav iskorak iz klasične forme je bio genijalan, i to se kao takvo i prepoznalo.. Ligeti je Atmosfere komponovao po narudžbi Nemačkog Radija, i prvo izvođenje se uživo prenosilo preko radija..
dakle Atmosfere, nisu u klasičnom smislu slušljive, izostanak harmonije i melodije ih čini hermetičnim.. ali svoju lepotu isijavaju na nekom drugom nivou.. komponovane su za veliki (baš veliki) orkestar.. svačega je tu bilo, pa i četkanja žica klavira od strane dvojice perkusionista.. izvođenje je bilo odlično. Lajovic je čvrsto vodio Filharmoniju, možda su u nekim momentima duvači bili nekoherentni, to je stoga što ih (nisam mogao da ih prebrojim) je možda bilo manje nego što je potrebno.. evo snimak iy Brlina:
Gzavije de Mestr je bio zvezda programa, poznato Rodrigovo delo za gitaru i orkestar, je svojevremeno uz pomoć Nikanora Zabalete transkribovao za harfu.. dobila se punija scena, a izgubilo (nepovratno i tragično) na dramatici.. Gzavije je u Kolarac namamio bulumentu šiparica (danas se to verovatno drugačije zove ), koje su (naravno), osim što su događaj direktno prenosile na Fejsu i Instagramu, duboooko uzdisale opčinjene njegovom lepotom i slavom.. njegov stajling i American made (Mala Sirena style) harfa su upotpunili ugođaj.. imao je i dva bisa, sasvim u kontekstu, dva opšta mesta Španske muzike.. bilo je leepo, i prazno, ubio ga je Ligeti namrtvo
šiparice se nisu vratile posle pauze (bilo svašta na pauzi, od glasnog negodovanja glede Atmosfera, do pokušaja onomatopeje njenih delova, veoma poučno, sa pažnjom sam otpratio ), popunila se mesta u orkestru, i krenuo Čajkovski.. Manfred simfonija baš i nije moj prvi izbor od Čajkovskog.. nije ni drugi.. ali izvođanje je bilo perfektno, simfonija je teška, ima mnogo promena ritma, čak 4 stava i sve je to Filharmonija sjajno izvela.. čestitke idu i dirigentu Urošu Lajovicu