Ja sam u životu imao priliku samo dva puta čuti neka "brutalna" pojačala u D klasi. Kad kažem "brutalna", mislim prvenstveno na specifikacije tipa snage od 600W, izobličenja izražena na dvanaestoj decimali... Ne znam. Na prvi mah deluje strašno uverljivo i imresionira na prvu loptu, ali posle pola sata do sat, nešto me u svemu tome počne iritirati. Poželim da bude tiše, a u stvari ni do tada nije bilo glasno. Otprilike bih ja to uporedio sa super-duper-ultra-high-definition snimkom na TV ekranu gde se vidi svaka pora, svaka dlačica i njena senka i svaki ožiljak iz detinjstva na licu glavnog glumca. Super je što je toliko oštro, ali posle nekog vremena počne da iritira oči i boli glava od "viška informacija".
Postoji neki razlog zašto majka priroda nije i čoveku podarila super njuh i super sluh i super vid kao nekim drugim životinjama nego mozak i neke druge sposobnosti... Da imamo i takve sposobnosti da na kilometar iznjušimo tartufe, čujemo ljubavni zov ženke na pet kilometara i vidimo i u mraku kao da je dan, mozak bi nam eksplodirao.