U kom smislu najisplatljivija ? Za dalju preprodaju ili čisto "gomilanje" naslova ?
Ostalo što si napisao je takođe relativno.
Da, . . . postoje "gomile" LP-a recimo "Melodia"-e (USSR), te "Hungaroton"-a ( Mađarska ) koje kada pazaris, vidiš da nisu nikada puštani.
Sa druge strane, imao sam prilike nailaziti na DECCA, Columbia, DG izdanja kojima je "duša vađena".
Na kraju moram da komentarišem i ovu tvoju poslednju rečenicu vezanu za ovu Chopin kolekciju numera.
Isti slučaj - nailazio sam na neslušane primerke, ali sa skoro pa uništenim omotom ( ko zna gde je stajalo ), sa mint omotom, ali islušanim vinilom, total "krš", kao i mint full primerci.
Opet se vraćamo na ono o relativitetu.
Iz mog višegodisnjeg iskustva sa vinilima mogu samo reći da je najteže naci dobro očuvane LP-e heavy metal etc. ostalih rock frakcija grupa.
A da, . . . da ne zaboravim i muziku 80-tih godina ( disco, punk, new wave ... ). Skoro pa nemoguće naći u mint stanju. ( možda reizdanje, ali 1st press su zaista rariteti ).