ovde neki ocigledno ne razumeju da je izbor zvucnika najsubjektivniji izbor koji postoji. najsubjektivniji zato sto je to jedina komponenta u klasicnom audio lancu (bez slusalica) koji direktno komunicira sa vasim mozgom. to ne radi ni amp, ni zica, ni USB SPDIF konverter, ni gramofon, ni rucka, ni glava.
samim tim, on se nalazi u duboko subjektivnoj zoni audio percepcije za koju nijedno poznato inzenjersko merenje nema odgovore. dva zvucnika koja se mere vrlo slicno na svim poznatim merenjima, odziv, polarna kka, waterfall, sviraju dijametralno razlicito, jedan zvuci laboratorijski hladno i laserski precizno, drugi vam dovede frenka sinatru u sredinu sobe.
zadatak konstruktora je da svoju filozofiju zvuka i projektovanja ponudi kao moguc izbor, i to je sve. svako bira prema onome kako cuje muziku.
prica o krutom vesanju je da prostite tesko pisanje uz vetar, i to orkanski. i to i ATC superiornost i jos milion stvari koje se pominju jer se procitalo ali se nije culo. do muzike se dolazi slusanjem i iskustvom, nije cudo sto su mnogi od velikih konstruktora zvucnika iz muzicarskih porodica i da nisu zavrsili kao svajseri kutija verovatno bi drvili cemane u nekom velikom orkestru. a takvih, hvala bogu, ima i danas i to se na njihovim kutijama i cuje (recimo david haigner).