Vule, tesko mi j euporediti xono sa nekim drugim phono preampom jer nisam imao istovremeno dva za poredjenje pa mogu samo po secanju da uradim poredjenje ali ako sam i pogresio ne treba uzeti za zlo. Ono sto prvo upada u usi kod Xono-a je sirina i definisanost pozornice, zatim izuzetna slusljivost i transparentnost u zvuku. Izvodjaci se stvarno ne pomeraju sa mesta i tacno, sto bi Zika rekao, noga zatitra. Moze se reci da je malo i obojen ali se od tog zvuka tesko rastaje. Par meseci ranije sam imao Pearl. njegov zvuk je dosta hladniji u odnosu na Xono, precizan i manje kolorisan. oba su dobra preampa, mozda Pearl cak i realniji ali xono kad udje u uvo, bez njega se ne zivi. Mozda sam i pogresi o u opisima ali po secanju cini mi se da je tako bilo.Sto se tice same konstukcije jednog i drugog imaju dosta slicnosti iako je kod Pearl-a RIAA pasivna dok je kod Xono-a uradjena u povratnoj sprezi samog ampa, ili sto bi neki rekli aktivna. Pasivna moze odlicno da svira ali za vrednosti kondova koji bi trebali da se nadju na putu signala treba izvojiti pravo malo bogatstvo, dok je to kod Xono mnogo lakse uraditi za manje para. Sledece sto je bitno je da je u Pearlu bio najjeftiniji mundorf kao izlazni kond dok je u Xono-u Ampohm. I najvaznija stvar je napajanje. Onako kako je Nagard odradio napajanje to je konstruktorski gledano pravi dijamant. Masa je izvucena skolski, filtracija visestepena, cak je i udarno mesto, grec-elko, usporeno sa otpornikom radi manje smetnji. Regulacija bez povrtane sprege sto je po meni jedino resenje za dobar phono stepen i uz sve to napajanje je u posebnoj kutiji.Na kraju evo i primerka Pearla koji je bio kod mene na slusanju