Jos jednom da se zahvalim Zen-u na ovom clanku, koji nema samo istorijsku vrednost. Nestorovic je demonstrirao u njemu nacin razmisljanja pri konstrukciji pojacala, koji obuhvata problematiku u celinu, baveci se gotovo svim aspektima designa jednog HiFi pojacala i adresirajuci pri tom probleme koje je identifikovao ili koji su vec bili poznati u literaturi. Cini mi se da je upravo to, taj sveobuhvatni pristup problematici konstrukcije HiFi pojacala, ono sto je najvrednije u ovom clanku. Pri tom on ocigledno vlada teorijom dobro, ali i eksperimentise i meri, pri tome se ne oslanjajuci samo na ono sto vidi na osciloskopu nego i na ono sto cuje (videti sam pocetak clanka).Ali ima tu jedan interesantan detalj cini mi se ... Nestorovic na stranama 29 i 30 ovog clanka komentarise uticaj povratne sprege kao i nivo koji ona treba da ima. Njegov pristup ovom problemu je krajnje pragmatican i zasnovan na par jednostavnih premisa, koje je medjutim potvrdio merenjima izoblicenja visih harmonika. Istorijski posmatrano, povratna sprega se tokom sezdesetih godina smatrala (kod jednog broja konstruktora) za nesto pozeljno i bila je veoma intenzivno koriscena. Teorija regulacija sistema nas uci tome: povecava se frek. opseg, smanjuju izoblicenja, popravlja izlazna impedansa .... znaci sve lepe i korisne stvari. Pojedinci, koji su medjutim tvrdili da cuju losiju reprodukciju kod takvih pojacala nego kod onih bez povratne sprege, bili su izlozeni jakim kritikama. Vodjene su prilicno zestoke diskusije, od kojih su se neke zavrsile otvorenim pljuvanjem po novinama ili cak u slucaju Audio Note-a prekidom saradnje (Quotrup je jednom prilikom napisao da je kap koja je prepunila casu bilo to sto je Kondo napravio PP pojacalo sa povratnom spregom). Ako je verovati knjizi Menno van der Veena: High-End Roehrenverstaerker (strana 204) taj stav je poceo da se menja kada je Dr. M.Otala u Junu 1972 objavio clanak gde objasnjava da upravo pojacala sa snaznom povratnom spregom pokazuju tendenciju ka nestabilnosti (upravo ono sto je tvrdio Nestorovic u ovom clanku na strani 30). Taj clanak Dr. Otale je ostao gotovo potpuno nepoznat sve dok ga nije referencirao Peter van Wilenswaard krajem sedamdesetih. On je tvrdio da zbog postojanja jake povratne sprege moze doci do izoblicenja koje se tada poznatim metodama merenja nisu mogla utvrditi. Tu pojavu je nazvao Transient Inter Modulation Distorsion (TIM) i pri tome je predlozio potpuno novu metodu za njeno merenje ! Pozivajuci se na rad jednog drugog teoreticara, Baxendall-a, koji se bavio slicnom problematikom i 1978 u casopisu Wireless World objavio prva merenja izoblicenja visih harmonika pri postojanju povratne sprege, Peter Van Willenswaard je objavio merenja izoblicenja visih harmonika u zavisnosti od promene jacine povratne sprege (videti Menno van der Veen: High End Roehrenverstaerker na strani 204). Taj dijagram je izazvao pravu malu revoluciju, jer su ta merenja jasno pokazivala da pri prvih 10 dB povratne sprege dolazi do porasta izoblicenja visih harmonika (treci pa navise) a ne do njihovog smanjenja, kako se do tada verovalo. Ta diskusija na temu uticaja povratne sprege se kasnije nastavila i traje do dana danasnjeg, ali obratite paznju na godine: 1972, 1978, ... a Nestorovic je ovaj clanak napisao 1961 !!!Negde pri kraju ovog clanka Nestorovic usput pominje da je koristio merne uredjaje, izmedju ostalog, i sa zavoda za Fonetiku i patologiju govora (za koji je i napisao ovaj clanak), koji su u tom zavodu bili i razvijeni. Interesantno, zar ne ...