Jump to content

Kazalište Pozorište Gledališče Teatar


Preporučeni Komentari

@sir Oliver budi spokojan i slobodno, ako ti se ukaže prilika idi i pogledaj predstavu - Ana Tasić je govorila o tome kakva bi predstava trebalo da bude a malo o tome kakva ona jeste.. rekla je i da Dušan Kovačević i nije neki reditelj, i o tome kako je Andraš Urban poželjno odstupio od teksta režirajući Sabirni Centar (kada je to isto učinio u Rodoljupcima napadala ga je), kad se zna da je Tasićka neuspešan pozorišni reditelj, tada je i razumljiv taj njen nazovi rediteljski pogled na kritiku, da ne govorim o gafu kada je u Politici napisala kritiku Uobraženog Bolesnika, pa je umesto peska videla sneg na sceni.. režija je svakako mogla biti i drugačija, ali ovakva kakva je, nije me ostavila uskraćenim niti za jedan detalj i to kada je upoređujem sa filmom koji je prirodom stvari komotniji za prezentaciju..

pročitaj, kada se desi, pozorišnu kritiku Zlatka Pakovića, pa ćeš videti šta je (ako je) loša kritika.. ova je onaaako, u jabihtoboljeuradila varijanti

Link to comment
Podeli na ovim sajtovima

u Subotici sutra počinje Desire Central Station pozorišni festival.. http://desirefestival.eu/?langswitch_lang=sr

 

23131660_978713825603670_162437774703412

nisam Kokanov fan, ali jedini se setio da obeleži sto godina Oktobra, Oblakom u Pantalonama Majakovskog.. ako predstava bude na tragu najave, biće interesantna:

Godine 1909. pesnik Vladimir Majakovski je bacio u lice svojim sugrađanima – DESET PORUKA O REVOLUCIJI i zbog toga proveo deset meseci na robiji. Godine 1917. revolucija je, tokom deset dana oktobra, dala deset odgovora na Deset poruka – deset odgovora koji su promenili svet. Od tada je proteklo deset puta po deset godina. Imate li vi kakvu poruku za revoluciju, građani? Ili vam je udobno na robiji? Ili vam je udobno dok slušate Deset poruka o revoluciji? Ili imate samo Oblak u pantalonama?

1. REVOLUCIJA POČINJE – kada ljudi više ne prihvataju nezadovoljstvo kao normalno stanje, a vi ćutite, građani!

2. REVOLUCIJA POČINJE – kad se bes gladnih ne može kupiti novcem sitih, a vi ste gladni, građani!
3. REVOLUCIJA POČINJE – kad radnici odbiju da budu robovi i otmu ono što im pripada, a vi ćutite, građani!
4. REVOLUCIJA POČINJE – kad moralni zakon ne postoji, a pisani zakoni se  primenjuju samo na sirotinji, a vi ste sirotinja, građani!
5. REVOLUCIJA POČINJE – kad država ponižava stare, a hapsi ili proteruje mlade, a vi ćutite, građani!
6. REVOLUCIJA POČINJE – kad narod služi vlastima, a ne vlast narodu, a vi služite, građani!
7. REVOLUCIJA POČINJE – kad umetnici prestanu da budu kukavice i progovore na sav glas, dok vi ćutite, građani!
8. REVOLUCIJA POČINJE – kad su zabranjeni slobodna reč i slobodna misao, a vi ste zabranjeni, građani!
9. REVOLUCIJA POČINJE – kada posla i hleba ima samo za one koji cara slave i hvale, a vi ćutite, građani!
10. REVOLUCIJA POČINJE – kad policija, vojska i službe bezbednosti nisu čuvari slobode, već okupatori sopstvenog naroda, a vi ste okupirani građani!

 

Link to comment
Podeli na ovim sajtovima

nači, Festival Desire Central Station.. deveti.. ima Subotica tradiciju organizovanja pozorišnih festivala, bio nekada Šekspir Fest, bilo tamo i jedno od najboljih Evropskih pozorišta osamdesetih.. očigledno je da se Andraš Urban pozorištem inficirao na tom mestu.. i ja sam :)

za sada samo jedan citat, kasnije će da bude više teksta:

Statistika kaže da manje od dva odsto ljudi u Srbiji, a nije mnogo bolje ni u regionu, ima kulturne potrebe. U kulturne potrebe se ubraja i koncert popularnog pevača, odlazak u bioskop, široko tretirane kulturne potrebe, pa nas je samo dva odsto. To nije ni grupa koja prelazi cenzus na bilo kojim izborima. Meni je zaprepašćujuće kad paranoja vlasti siđe do teatra i da nam na značaju jer mi realno, da svi ljudi koji prate kulturna dešavanja u društvu, izađu i glasaju za jednu ličnost, ona ne može da pređe cenzus. Mi smo azil za istomišljenike. Ovu predstavu sigurno neće gledati oni ljudi koji treba da je gledaju, oni koji poslušno glasaju za ove nakarade na vlasti, a oni koji su deo te vlasti, veliki vernici naše crkve, čiji partijarh pre dva dana kaže da je presuda Ratku Mladiću đavolja rabota, i tako dalje. Taj polusvet uništen rijaliti programima, ispranih mozgova Pinkom, Informerima… sigurno neće gledati. Tako da je ona osuđena da bude azil za istomišljenike kojima će onda biti lakše kada pogledaju nešto ovako.

Link to comment
Podeli na ovim sajtovima

25.11.2017. 19:00 Narodno Pozorište Subotica, danilo Kiš - Čas Anatomije, režija Andraš Urban  

drugo gledanje, ali od premijere je bilo tek desetak prikazivanja, nekoliko ih je otkazano - zbog bolesti glumca, razume se, danas čovek mora da bude hitar i koncentrisan, da na prvom gledanju pohvata sve, pošto su glumci krhka zdravlja, razboljevaju se pojedinačno i u grupama, epidemija međ glumcima, neka profesionalna boleština, učestala međ glumcima u takozvanim angažovanim predstavama .. za one druge neangažovane predstave i glumce, nema frke - zdravi ko dren.. alli, pošto sam ja osim što sam čovek domaćin u Srbijici međ šljivama, dapače i oprezan glede dugovečnosti stanovitih igrokaza o stanovitim temama (u Srbijici međ šljivama), postarao sam se da priuštim sebi i drugo gledanje, da uobličim sliku..

iii.. opasna je to predstava, veoma subverzivna, nema Urban nikakvog pijeteta u odnosu na naše i vaše zločine, nekako mu to sve isto - zamisli, neće da čita imena pogubljenih Srebreničana, ali tačno zna koliko vremena bi čitanje trajalo i koliko bi trajala njihova egzekucija, pa potom opisuje razloge zastoja kolone pripremljene za bacanje pod led onomad u Novom Sadu, i tako to sve on đuture, potpuno politički nekorektno ne opravdava ama baš ničim.. ccc.. zamisli kao naše i njihove žrtve su isto - to kao behu sve ljudi, štono im bez suda i postupka po kratkom presudiše.. jednako.. teško je to za gledanje, još i teže bez relativizacije, u pogledu nekažnjenih zločina onih drugih.. ufff, lako je žrtvama - nisu ovo morali da gledaju..

ajd sad slika.. da ne pobegnete :)

cas-anatomije-131.jpg

jeste - Šanjika Čik je udarao u bubanj, Aleksandra Lazin svirala violončelo, a Milena Milovanović za klavirom.. uživo, razume se, tako je to u dobrim predstavama, muziku (odličnu) komponovala Irena Popović

bio je i verski intermeco, msm valja se jbg, toliko licemerja i krvi, nemož to bez svešenika, treba neko na put da ih opravi, da se ne zagube uzgred, da ne zabasaju na pogrešno mesto.. a, ko bi to umeo bolje od Palkovnika Radovića?! niko bre - jedini on može da kaže da Kišu po njegovoj želji neće držati posmrtni govor, ali ipak moora da nešto pripomene.. naaajbolje on ume da se žrtvuje pa da umesto Patrijarha, koji eto nije 'teo, agituje na sahrani ubijenog Predsednika Vlade.. Crkva, dakle standardna - na nivou..

zafalilo je možda otelotvorenje u liku jednog glumca (ceo ansambl je bivao otelotvoren njime) legende Srpskog Novinarstva Dragoljuba Golubovića Pižona koji se osim proganjanjem Danila Kiša, istakao i autorstvom Kremanskog Proročanstva, velika je šteta što je Kremna ostala nezabeležena u ovom Urbanovom poduhvatu, jbg kad me nije na vreme pitao..

i na kraju Kišova pesma Đubrište, nešto manje dramatike nego u SNP - scena je manja pa je put do đubrišta, na koje glumica sa mukom odvlači lešinu konja kraći, nižu se reči u kojima je to naše svagdanje đubrište, glumica plače.. kraj..

ne baš kraj, bila je još jedna predstava te večeri :) o njoj nešto kasnije..

 

 

Link to comment
Podeli na ovim sajtovima

25.11.2017. 21:30 Pozorište Deže Kostolanji Subotica, Vladimir Majakovski - Oblak u Pantalonama, režija Kokan Mladenović

posle poslednjeg unisonog skandiranja sa scene (Szabadság!), publika je odmah skočila na noge i dugo, zaista dugo aplaudirala.. mogao bih baš dugo da pišem, da bih objasnio zbog čega ne volim Kokana.. najviše mi se zamerio, uhh mrtva se vodi trka između njegovih Kosa i Na Drini Ćuprija, na obe sam poprilično osetljiv, oba naslova su mi obeležila mladost, a on to čerečio.. ma.. mnogo puta sam izlazio iz pozorišta poluglasno psujući reditelje koji nemaju hrabrosti da se bave današnjim vremenom, da budu aktuelni.. ali ovog puta je Kokan napravio odličnu i veoma hrabru predstavu, rekao nam je SVE i spasao dušu, zavredeo da mu turim i sličku :)

504z300_kokan-mladenovic.jpg

Oblak u Pantalonama je furiozna, urnebesno smešna predstava kojoj je Vladimir Majakovski tek polazište, dok se radnja odvija u današnjem vremenu, reflektujući Deset Principa Revolucije Majakovskog, na današnje veoma konkretne događaje, i isto tako konkretne ljude koji su im protagonisti..

Kokan voli furiozne početke, pa je započelo Revolucijom, onom Oktobarskom, koja je navršila sto godina.. potom su se scene nizale, standardni ansambl Kostolanjija, je stvar odigrao, na svoj način - Urbanovski, ali Mladenović je ipak čvrsto vodio radnju, ubrzavao je i tekstom i igrom, gestom, pantomimom učinio urnebesno smešnom.. do te mere je ogolio stvarne događaje, da smo ih videli u celokupnoj apsurdnosti - onakve kakvi oni i jesu, i smejali smo se od muke, svojoj muci..

B0832054-4573-4BB9-B54D-F77AF11170CD-e15

jedna od sekvenci nosi naziv: Jadi Mladog Pinkera - to je svojevrstan CSI Szabatka, u kom se vrši rekonstrukcija zločina koji je Mladi Pinker počinio vozilom na pešačkom prelazu u Beogradu, pa potom i zločina koji je počinio Pinker Stariji u Beogradskom Hayatu.. otpevana je i ona salva psovki koje je Subotički Gradonačelnik izrekao partijskom kolegi.. prerađena Internacionala, je u čast pregalaca iz Jure, ponela naziv Pampersnacionala.. sabirala se cena poklona u avionima i izračunalo se koliko porodilišta, obdaništa, škola, pozorišta može da se napravi tim novcem.. i još mnogo toga, što nam je poznato i od čega okrećemo glavu i bespomoćno odmahujemo rukom, ono kao - šta mi tu možemo.. e, pa sve to što vidimo i od čega bežimo nam je Kokan sasuo u lice, a mi se odbranili urnebesnim smehom..

felho-a-nadragban.jpg

ova predstava je jedino slobodno ostrvo na našim prostorima, bilo je moguće da se ostvari, samo u Subotici i samo na Mađarskom jeziku, ali - bitno je da se da se ostvarila, Subotica nije preko sveta, a Mađarski tekst ima prevod.. i košta celih 400 dinara, poslednji voz za BG je oko ponoći, ako se dobro sećam :)

nači - Szabadság! :)

 

 

 

Link to comment
Podeli na ovim sajtovima

29.11.2017. 19:00 Narodno Pozorište Subotica, Bitef Dance Company - Dunjaluk, koreografija Miloš Isailović
pretenciozan naslov (Dunjaluk na Turskom - Ovaj Svet), ni malo maštovita koreografija, veoma loš i nesinhronizovan ples, potpuno odsustvo prepoznatljive ideje.. gubljenje, na svu sreću manje od 60 minuta vremena.. 
Link to comment
Podeli na ovim sajtovima

29.11.2017. 21:00 Deže Kostolanji Subotica, Blick Theatre - HULLU, kolektivno autorstvo

brhmmm.. veoma je teško rečima opisati ovu predstavu, osim sa super, fenomenalno, odlično, neponovljivo, ostado bez teksta :) .. reč je o scenskom pokretu sa elementima pantomime, svetlosnih efekata i muzike, koji četvoro glumaca uz pomoć lutaka pretvaraju u bajkovitu iluziju za veliku decu.. ovako piše u najavi:

Pomalo neobična devojka i dva momka sede na klupi usred nedođije. Devojka se ponaša nedolično, momci pokušavaju da je kontrolišu. Devojka ih ne razume, guši je spoljašnji svet. Spas traži u svojoj ćudljivoj mašti u kojoj žive neobična bića. Zajedno sa ova dva momka upadamo u devojčin bizaran, autističan svet u kojem žive čudni, imaginarni prijatelji niskog rasta. Na kraju svi tonu u dubine gde ih čeka poezija i prava magija. Predstava je nastala na osnovu studija o mentalnim bolestima i smetnjama u razvoju, sa akcentom na autizam. Uz pomoć modernog cirkusa, lutaka i klovnova trudi se da dočara pogled na svet osoba sa autizmom.

131213_ab_2065_photoby_arthur_bramao.jpg

Blick Theatre (http://blicktheatre.fr/9/) mi liči na neko od putujućih pozorišta iz Šekspirovog doba - malo rekvizita, većinom kartonske kutije, tri stolice, nekoliko lutaka, traka sa muzikom, šestoro u ekipi i još nekoliko komada sitne dece, putuju svetom i rade ono što najbolje znaju: stvaraju magiju :) 

šteta je što su naši vrli kritičari, reditelji, koreografi i glumci, ostali u centrima moći, uljuljkani lažnom veličinom institucija u kojima se čaure, pa nisu videli eto barem tri od četiri predstave sa ovogodišnjeg Desire festivala.. osim sjajnih predstava, videli bi entuzijazam ansambla Deže Kostolanjija, videli bi kako glumci na ulazu bez blama cepaju karte, poslužuju kafom i pićem, kako lokalna publika prepoznavši pridošlice, nalazi banalan razlog (baš su vam lepe čizme gospođo), da bi započela razgovor, vidno ponosna na svoje pozorište a pride i zdravo radoznala (iz Beograda ste?) i ljubopitljiva u vezi umetničkog dojma pridošlica (u Novom Sadu ovako nešto, na žalost nije moguće).. narednog puta ista lica sa konstatacijom - nije vas bilo sinoć (išli gledali Gekića, sjajno, kako je bilo?).. azil, sloboda (Szabadság!), spokoj.. ee..

srećom pa postoji trejler predstave:

 

 

 

Link to comment
Podeli na ovim sajtovima

03.12.2017. 21:00 Narodno Pozorište Subotica, National Theater Mannheim - Second Exile, režija Oliver Frljić 

u policijskoj stanici u Splitu, posle prebrojavanja krvnih zrnaca, službenik je utvrdio Srpsko podrijetlo majke šesnaestogodišnjeg Olivera, tek pristiglog iz Travnika, te mu je majčinu fotografiju, izvađenu iz kofera čiji je sadržaj prethodno prosuo po podu, uz psovke nabio u usta.. verujem da je taj čin bio jedan od presudnih u budućem određenju Olivera Frljića kao čoveka..

Second Exile, je prvenstveno biografska predstava, ne samo Frljićeva, svi glumci iznose delove svoje biografije, one delove koji ih određuju.. saznajemo da su oni svi, lično ili neko od njihovih predaka, bili izbeglice.. čak i glumac - čistokrvni Nemac je izbegao u nekakav svoj lični prostor, gde se krije od najezde loše odglumljene tolerancije koja je trenutna mantra u Nemačkoj..

10743_sth6_second_exile_foto__christiank

pod Drugim Izbeglištvom, Frljić podrazumeva bežanje iz Hrvatske u Nemačku.. prvo je bežanje iz Travnika u Hrvatsku.. drugi put se sklanjao od gomile koja bi da linčuje bilo koga ko na pozornicu iznese ogledalo i okrene ga ka sablažnjenoj publici.. to ogledalo su paramparčad razbili u Hrvatskoj, Bosni, Srbiji, čak i u Poljskoj.. u Nemačkoj nisu - Nacionalni Teatar u Manhajmu nema problem što državnim novcem finansira projekat koji prikazuje ponižavajući odnos Nemaca prema Balkancima i Poljacima.. Nemačka država se preko svog Manhajmskog Teatra odredila prema Frljićevom ogledalu, dopuštajući mu da ga slobodno izlaže publici, ne hajući šta o tome misle ekstremisti.. a oni u predstavi iscrtavaju U na svim mogućim mestima, prosvjeduju ispred pozorišta u Rijeci i Varšavi, siluju, tlače, kinje skandiraju..

interesantna mi je fascinacija pozorištem koju konzervativne grupe i organizacije, poput nekadašnjeg SUBNOR, Klerikalaca, Udruga Branitelja, Nacional - Patriota i sličnih, uporno demonstriraju.. može se pomisliti da je Teatar nekakva institucija bitna  za funkcionisanje države, kada tako združeno, odlučno i posvećenički odapinju strelu na glumce i reditelje, na jedva 2% populacije zainteresovane da pogleda u ogledalo.. ne umem da objasnim njihov entuzijazam, ali očigledno je da uspevaju u svom naumu: Kukavičluk, koji je bio moguć u Srbiji 2011, moguće je bilo da ponese Sterijinu nagradu, danas više nije.. teško da bi se u Poljskoj danas ostvarila Kletva, u Hrvatskoj Aleksandra Zec, u Bosni Mrzim Istinu itd.. možda su pobedili? ma jok, sužnjima treba malo više vremena da shvate da ih mori glad..

 

 

 

Link to comment
Podeli na ovim sajtovima

  • 2 nedelje kasnije...

13.12.2017. Atelje 212  - Avgust u okrugu Osejdž, režija Ljiljana Todorović  

kada se zavesa podigla, na prozirnu mrežu je projektovan kratak film - svojevrstan prolog predstave u izvedbi Dragana Nikolića.. premijera je bila 2014, Gaga je tada bio živ.. Marinko Madžgalj takođe, njihova imena su na originalnom plakatu.. Nikolić, u ulozi Beverlija Vestona, reče svoje i ode, do naredne reprize Avgusta.. samo zbog Dragana, ponovo na sceni Ateljea treba pogledati predstavu.. ali ne samo zbog njega, naravno 

RVkktkpTURBXy8xOWI2ZTYzNzk3Yzk4NzY5MjM2Y

bio tekst 2007, pa film 2013, ova predstava 2014, preskakao sam je, odbijao me Holivud, bila tada neka moda da se filmovi pretaču u predstave, preskočio sam tada i Mizeri Sa Cvetkovićem i Dobrom Anicom.. moram da priznam, najviše zbog onih koji su nošeni holivudskom melodramom zalutali u pozorište pa potom danima prepričavali(le), kako je bilo diiiivno, uz obavezno podvriskivanje i coktanje..

ipak odoh, videh i ne pokajah se, naprotiv - predstava mi se svidela, nemam ni jednu bitnu zamerku, uprkos dužini (3 sata i pauza), glumci bili sjajni, režija neprimetna, radnja ide, teče.. velika predstava uprkos melodramskom i praznjikavom tekstu.. zapravo: likovi su sjajno opisani, dijalozi odlični, radnja napeta, sve je to baš kako treba, ali tekst je onako - dobro osmišljen rijaliti..

1.jpg

eto, moguće je i to - slab tekst a sjajna predstava.. Glumci su je učinili sjajnom, uspeli da je prepevaju, upriliče, upodobe, da likovima daju lični pečat i da sve to svedu na prihvatljivu meru.. Dara Džokić i Anita Mančić su gospodarile scenom, tako suvereno, proigravajući pri tom ostatak ansambla.. zaista, njima dvema idu najveće zasluge i poštovanje..

dakle, pogledati, svakako i obavezno

 

Link to comment
Podeli na ovim sajtovima

  • 2 months later...

17.02.2018. Narodno Pozorište - Bela Kafa, režija Milan Nešković

verovatno kod nas, ne postoji pisac koji bi verodostojnije opisao događaje '41 - '55 godine prošloga veka, od Aleksandra Popovića.. dete je iz bogate porodice industrijalca, potom ubeđeni komunista i naposletku golootočki sužanj.. likovi iz njegove drame, su sve to, i još i više od toga.. Popović je Belu Kafu napisao '90, u jeku događanja naroda i na početku udruženog zločinačkog poduhvata na rastakanju morala i uspostavljanja velike Laži u kojoj danas živimo.. siguran sam da je veliki pisac umeo da predoseti buduće događaje, pa je stoga svoju priču postavio nešto univerzalnije, nego što je to činio u Mrešćenju Šarana.. istina - scenom paradiraju Kapitalisti, Komunisti, Ljotićevci, Četnici, Golootočani i Pragmatici, ali to što čine je više iz nužde nego iz ubeđenja.

Aca Popović je voleo ljude, prikazivao ih je u svom svetlu njihovih slabosti, ne osuđujući ih pri tom.. 

bela_kafa_3.jpg

scena je prazna, fotelja, radio aparat i nekoliko kofera.. glumci većinom na sceni, i u momentima kada nisu u fokusu - to ubrzava radnju, ali utiče na naglašavanje drame koja se naravno dešava, ali nekako pravolinijski.. reditelj kao da pokušava da uspostavi paralelu između likova i da ih, bez obzira na njihove ljudske i ideološke razlike, učini istim.. stiče se utisak da je Nešković želeo da ostavi utisak da bi isti likovi u drugačijim istorijskim okolnostima, samo promenili uloge, a da bi suština ukupnih dešavanja ostala nepromenjena.. ne verujem da je Aleksandar Popović imao takvu ideju..

Untitled-5.jpg

ipak, tekst se probija kroz nemuštu scenografiju, potpomognutu samo efekta radi, pomeranjem zidova i ispisivanjem pojedinih, reditelju važnih, rečenica po zidovima.. moglo je to i drugačije, ali eto nije :) bez obzira na to, predstava je tečna, opet - prvenstveno zbog teksta, i dva sata i još pola, prođe neosetno.. apsolutna zvezda je Olga Odanović, njena gluma i pojava povezuje sve, i proigrava svakog na sceni.. Branko Vidaković, tipiziran.. loš.. ostali su sasvim prosečni, ali predstava je ipak dobra.. zbog Olge i Ace prvenstveno.

onomad 2015 u kritici za Politiku, Ana Tasić je napisala da "dramska i scenska radnja se guše u uobičajenoj Popovićevoj skribomanskoj papazjaniji".. to dosta govori o njoj i njenim frustracijama, i nije joj prvi put, a ni poslednji.. međutim to govori i o kvalitetu pozorišne kritike u Politici, koja je eto, i na tom polju zakazala.. ne treba niko da brani Acu Popovića, to čine njegove drame, ali bilo bi lepo da jedan od najvećih naših dramskih pisaca, osim reljefa u domu kulture Vuk Karadžić, dobije neko značajnije obeležje u svom Beogradu, koji za njega nije mnogo mario za njegova života, pa ni sada.

 

Link to comment
Podeli na ovim sajtovima

1 hour ago, Woland said:

u svom Beogradu, koji za njega nije mnogo mario za njegova života, pa ni sada.

Rekao bih: „Beograd“ (i) nije (iskreno, ali ga, ipak, nije ostavljao na miru) ali Beograđani jesu. Kalenić pijaca, Čubura i Vračar pogotov{o,u}... ;)

Hvala na ovim osvrtima, uživanje je pročitati ih i osetiti iskreni prenos istinskih doživljaja.

Link to comment
Podeli na ovim sajtovima

Rekao bih: „Beograd“ (i) nije (iskreno, ali ga, ipak, nije ostavljao na miru) ali Beograđani jesu. Kalenić pijaca, Čubura i Vračar pogotov{o,u}... [emoji6]
Hvala na ovim osvrtima, uživanje je pročitati ih i osetiti iskreni prenos istinskih doživljaja.
Beograđani (i ne samo oni) i danas veoma mare za Acu - bio sam svedok da se u subotu na blagajni tražila i karta za stajanje..

hvala na čitanju :)
Link to comment
Podeli na ovim sajtovima

Kreiraj nalog ili se prijavi da daš komentar

Potrebno je da budeš član DiyAudio.rs-a da bi ostavio komentar

Kreiraj nalog

Prijavite se za novi nalog na DiyAudio.rs zajednici. Jednostavno je!

Registruj novi nalog

Prijavi se

Već imaš nalog? Prijavi se ovde

Prijavi se odmah
  • Članovi koji sada čitaju   0 članova

    • Nema registrovanih članova koji gledaju ovu stranicu
×
×
  • Kreiraj novo...