Jump to content

Kazalište Pozorište Gledališče Teatar


Preporučeni Komentari

28.09.2017. Bitef, Sneg, Talijateatar, Hamburg, režija Ersan Mondtag

šta zna dete, šta je sto kila - uzme i nosi, lepo zvuči, ali se retko dešava.. sinoć se nije desilo :) pretočiti 450 strana romana Sneg, Orhana Pamuka u dramski tekst nije ni malo lako.. a i zametan je to posao, ne ume to svako, traje to - poduhvat je to.. poslednji kome je to uspelo Marku Fotezu, sa Andrićevom Gospođicom (ta predstava ima slabosti ali one nisu sadržane u dramskom tekstu), Andrić je odobrio dramatizaciju - sreća njegova da je umro, pa nije video Kokan-Sandokanovu dramatizaciju svoje Na Drini Ćuprija.. ni Crnjanski nije bolje prošao sa Dnevnikom o Čarnojeviću.. 

predstava ipak nije bila loša, pogotovo za one koji knjigu nisu čitali, ali ipak nije odražavala duh romana, već su prikazane tek poneke sekvence.. i to bi bilo OK da je duh ostao očuvan.. prihvatljivo je i eventualno da Roman bude polazište, a ne ishodište, ali tada bi reditelj trebao više da se bavi onim unutrašnjim a ne da jednodimenzijalno opisuje dešavanja.. ansambl je bio dobar, u nekim momentima i odličan, muzika takođe dobra..

765x300-51bitef17-sneg.jpg

 

Link to comment
Podeli na ovim sajtovima

  • 2 nedelje kasnije...

exx :( želeo sam ponovo da pogledam Čas Anatomije.. ne dadoše.. kažu - otkazano zbog bolesti glumca.. niko od prisutnih u holu im nije poverovao.. kad sam izašao sa premijere u Martu, rekoh da neće dugo ova predstava - nepodobna je, počinje sa čitanjem Srebreničkih žrtava, a završava sa Kišovim Đubrištem.. unutra Kiš, Rembrant, Šandor Petefi.. svi nepodobni i opasni.. a i taj Urban - mora li baš danas, kad onog koljača oslobodiše - e, ne može! da se čitaju njihova imena, dok krvnika oslobađaju!? ipak, nisam mislio da će da odu toliko daleko.. ali ono što je meni daleko, njima je taako blizu, što je meni neprihvatljivo, njima je normalno, čak poželjno.. Vođa reče nešto jutros, kao da ne psujemo, da ne plačemo, da se ne žestimo zbog oslobađanja ubice, pa je valjda zbog toga, neka od podguznih muva odlučila da se istakne i umili mu se, pa mi zabranilo, ne da mi stoka ni da plačem u pozorištu, nad njima, nad nama, nad Kišom, Urbanom, Petefijem, Rembrantom.. nad sobom, budalom što ne odoh još onomad iz ove mračne zapizdine.

Link to comment
Podeli na ovim sajtovima

12 hours ago, Woland said:

exx :( želeo sam ponovo da pogledam Čas Anatomije.. ne dadoše.. kažu - otkazano zbog bolesti glumca.. niko od prisutnih u holu im nije poverovao.. kad sam izašao sa premijere u Martu, rekoh da neće dugo ova predstava - nepodobna je, počinje sa čitanjem Srebreničkih žrtava, a završava sa Kišovim Đubrištem.. unutra Kiš, Rembrant, Šandor Petefi.. svi nepodobni i opasni.. a i taj Urban - mora li baš danas, kad onog koljača oslobodiše - e, ne može! da se čitaju njihova imena, dok krvnika oslobađaju!? ipak, nisam mislio da će da odu toliko daleko.. ali ono što je meni daleko, njima je taako blizu, što je meni neprihvatljivo, njima je normalno, čak poželjno.. Vođa reče nešto jutros, kao da ne psujemo, da ne plačemo, da se ne žestimo zbog oslobađanja ubice, pa je valjda zbog toga, neka od podguznih muva odlučila da se istakne i umili mu se, pa mi zabranilo, ne da mi stoka ni da plačem u pozorištu, nad njima, nad nama, nad Kišom, Urbanom, Petefijem, Rembrantom.. nad sobom, budalom što ne odoh još onomad iz ove mračne zapizdine.

Eto na đubrištu završe sve fine i nefine stvari koje popapamo i "probavimo " :)

Link to comment
Podeli na ovim sajtovima

18 hours ago, black coffe said:

Eto : Ko pjeva zlo ne misli .  al volim doživljaje , ako žena veli :)

Da iz kultnog bezvremenskog filma napravili su predstavu . Zamisli bez politike sam međuljudski odnosi i to u svim varijacijama na temu ? jedva čekam . Dal bum izvješće jer je ovo ipak "zalogaj" za "daske" ? !

Link to comment
Podeli na ovim sajtovima

  • 2 nedelje kasnije...

18.10.2017. JDP, Alen Lajtmen - Ajnštajnovi Snovi, režija Slobodan Unkovski 

Beograd nas je dočekao postavljenom Novogodišnjom rasvetom u Miloševoj ulici, identični ukrasi, ne svetle još, razapeti između bandera sa dominantnim časovnikom čije su kazaljke pokazivale 12:05 - tako se videlo iz pravca Gazele prema Nemanjinoj.. u holu kupujem program predstave, na prednjoj strani naopako postavljen, inverzan analogni sat, pomalo razmrljan, od naziva predstave načinjene kazaljke, ulazimo - vreme je..

scena romboidna, jedno teme ulazi međ gledalište, na sceni i u publici razapeti tanki konopci kojim se prostor scene i gledališta deli na jednake kocke (kvadre možda, ne mogu da procenim dubinu), i baš ničega više nema.. vreme sporo protiče dok poslednji gledaoci zauzimaju mesta..

vreme.. axa..

nisam čuo za Alena Lajtmena do ove predstave, ja sam kriv pošto imam animozitet prema Američkoj književnosti, pa sam propustio njegov roman bestseler objavljen 1993 (kod nas 1996), po kom je nastala ova predstava.. post festum sam saznao da je veoma interesantna osoba, istovremeno predaje Fiziku i Kreativno Pisanje na Univerzitetu u USA, ne priznaje veštačku podelu na prirodne i društvene nauke već pliva rekom od obale do obale mireći ta dva sveta.. Ajnštajnovi Snovi su naravno fikcija, roman i predstava su naravno o Vremenu.. a o njemu bi Ajnštajn imao šta da kaže..

predstava se ne bavi objašnjenjem Teorije Relativiteta, već pojmom vremena, njegovim implikacijama na ljude i u njoj je Ajnštajn objekat, a likovi iz njegovih snova zarobljenici nekog vremena.. jedan je na primer ceo svoj život proveo u 5 minuta tokom kojih su mu se rugali, nazivajući ga upišankom.. to ga je obeležilo i zarobilo, i nije se pomakao nikud.. priče o vremenu su magično predstavljene, ima tu ponavljanja, usporenih radnji, paralelnih i simultanih poteza.. i to tako traje.. 

SUG-ajnstajn2.jpg

oskudnu, a tako dobro pripadajuću scenografiju je postavila grupa iz Hrvatske NUMEN/FOR USE, radili su u JDP scenografiju za Hamleta

odličnu muziku je komponovao Makedonac Zlatko Oriđanski, član mistične Anastasije (Pre Kiše)

roman pretočio u dramski tekst Rusomir Bogdanovski, takođe Makedonac a scenski pokret radio Dimitris Sotiriu iz Grčke

Slobodan Unkovski je napravio odličnu predstavu, a ansambl JDP (http://jdp.rs/predstave/ajnstajnovi-snovi/) je odigrao kao da ih Bojan Stupica gleda iza scene.. ova predstava je bolja od tri predstave što sam ih pogledao na Bitefu, ma ni do kolena joj nije ni jedna.. ovo je klasično, pravo pozorište u kom postoji dijalog, pokret igra, a ne tek nasumična instalacija koja je obeležila ovaj Bitef, ali to je neka druga priča..

ajnstajnovi-snovi-jdp.jpg

glumci.. Branko Cvejić je konačno izašao iz cipela Baneta Bumbara, Branka Petrić je na sreću još uvek u svojim cipelama (živa bila, zaustavi vreme kad izađe na scenu), Anita Mančić je nosila nekakve bele gumene čizme, igrala babu, prababu, majku i suprugu - gonila kazaljke da idu brže.. Dragan Mićanović je na početku skinuo čarape i bosim nogama ušao u svoje cipele - prevelike su one za većinu glumaca danas.. svi ostali su svakako vredni spomena, a svi ukupno daju onaj karakterističan potpis - fizionomiju Jugoslovenskog Dramskog koje je ovom predstavom ponovo potvrdilo svoje mesto.. i vreme..

na povratku, satovi koji su se sa ukrasa nizali Miloševom, su pokazivali pet do dvanaest.. ćutali smo, vreme je teklo i bili smo spokojni..

Link to comment
Podeli na ovim sajtovima

  • 2 nedelje kasnije...

22.10.2017. Atelje 212, Olga Dimitrijević - Moja Ti, režija Aleksandra Milavić Dejvis

tri pozorišta u Beogradu imaju, svako za sebe, karakterističan stil, potpis ispod svake predstave, fizionomiju.. nekako se dogodi da bilo ko, ko dođe odnekud, u ovom slučaju iz Britanije, veoma brzo prepozna tu fizionomiju i uklopi se u nju, dajući svoj doprinos.. dakle, predstava je Ateljejevska, osim što je ženska, topla i veoma tečna

originalna drama ima naslov Kako je dobro videti te opet, koprodukcija je Serijinog pozorja i Ateljea, drama je 2014 dobila otkupnu nagradu Pozorja i ove godine postavljena na scenu kao predstava nagrađenim na Pozorju.. nagrađenih, ove godine, nije bilo, ali na sreću je bilo ove predstave.

20170601_0518.jpg

pre prvog izvođenja predstave, iz Zagreba je stigla zabrana, glede autorskih prava Novih Fosila, zbog korišćenja naslova, pa je isti promenjen u sadašnji.. kakav kolosalni promašaj Novih Fosila, pogotovu posle uspešne premijere u Zagrebu.. propustili su da im Gorica, zajedno sa publikom otpeva njihov song (koji je naravno izbačen iz predstave).. tako im i treba..

tekst je savremen, bajkolik, ali nenametljivo prikazuje sve protivrečnosti današnjeg trenutka: bedu, korupciju, osionost, obest i gramzivost novobogataša.. i ljubav, čast i poštenje koji se nekako ipak iz prošlih vremena probijaju na scenu.. postoji, kao začetak radnje, isterivanje posle 50 godina iz stana žene, posle smrti njene partnerke.. dovoljno da gay aktivisti, iako nezainteresovani za predstavu, napune salu.. ali, to je neka druga stvar..

rediteljka, veoma znalački postavlja radnju na scenu, ima tu i pesme, sasvim klasične upotrebe Hora koji povremeno usmerava ili objašnjava radnju, adekvatnog scenskog pokreta, scene se brzo smenjuju i predstava je veoma gledljiva i tečna.. tekst je veoma utemeljen, izrečen bez patosa, na momente blago melodramatski.. u Tarantinovom stilu (Inglorious Basterds), Dimitrijevićeva oživi umrlu partnerku i tako nekako dođemo do pravičnog hepienda..

petoro glumaca i pijanistkinja, originalna muzika i nekoliko songova, Gorica peva i glumi kao u najboljim vremenima, oko Svetlane se sve dešava, kapira ona to i znalački isijava prefinjenost, Tanja je sasvim netipična, ušla u kožu autoritarne žene, ni malo ženstvene - sjajno joj to ide.. gledajte, dobra predstava

Link to comment
Podeli na ovim sajtovima

28.10.2017. SNP, Vilijam Šekspir - Bogojavljenska Noć, režija Egon Savin

SNP na žalost tokom svih godina postojanja nije uspelo da iznedri svoj potpis, brojni su razlozi za to, najčešća je ipak provincijalna surevnjivost, zbog koje su smenjivani uspešni Upravnici i Direktori Drame, oterani uspešni reditelji čije su predstave ostavljale značajan trag.. bilo je perioda u kojima je SNP bivalo na vrhu naše scene, ali na žalost nisu potrajali - dolazili divlji, isterivali pitome, skidali dobre predstave sa repertoara i postavljali svoje nazovi radove.. Bogojavljenska Noć Egona Savina je nekako preživela, mada  je čitava sinoć ispunjena sala čula Radosava Milenkovića koji se dosetio da "skine mantiju i uđe u partiju".. biće to dojavljeno na nadležno mesto, pa će se Mirko pronaći konsterniranim.. sram da ga bude Rašu, nije mu dosta što vodi negativnu kampanju protiv Vođe, sad je našao i Šekspira da dopunjuje i Mirka da proziva..

e, baš ta minimalna dopuna koju je Savin oprezno učinio, je ključ šarma ove predstave - Sobara (u nekim izvedbama Nastojnika), je pretvorio u Sveštenika (Ispovednika), i na taj način dao veću specifičnu težinu predstavi i učinio je malo grotesknijom..

bogojavljenska-noc-header3.jpg

vidljivo je Savinovo duboko promišljanje u ovoj predstavi, i naravno isplatilo se ' predstava je osavremljena baš koliko i treba a sačuvan je ne samo duh već i suština teksta..

osim spomenutog Raše, istakli su se i Sanja Ristić Krajnov, Minja Peković, Novak Bilbija, dok je Nenad Pećinar u nekim momentima bio nešto manje ubedljiv.. 

 

Link to comment
Podeli na ovim sajtovima

  • 3 nedelje kasnije...

12.11.2017. Atelje 212, Dušan Kovačević - Urnebesna Tragedija, režija Marko Manojlović 

Ko sam ja? zapitao se nekoliko puta Kovačevićev Neven, na kraju Urnebesne Tragedije.. isto to se pitao i pre 27 godina, u predvečerje još dva rata koja nismo vodili ali smo u njima ginuli mi i komšije nam, kada je bila praizvedba.. jasno je da Neven tada, a ni danas nije saznao odgovor, i da na žalost nije uspeo da navede gledaoce da svako u sebi potraži taj odgovor.. možda delom i jeste, ali pozorišna publika tada, kao ni danas, se nije ama baš ni malo pitala u vezi svoje budućnosti..

prebrojao je Kovačević u jednom intervjuu ratove koje smo vodili u dvadesetom veku - brojao je do šest.. mnogo.. previše.. nose oni svoje posledice, ne samo po teritoriju i infrastrukturu, već utiču i na mentalno stanje nacije i svakog od nas ponaosob.. žalosno je da je to stanje danas gore nego što je bilo pre 27 godina.. ne smem da zamislim koliko bi tragičnija bila Urnebesna Tragedija da je Kovačević danas piše..

dok se čekalo da ljudi koji iz samo njima znanih razloga, podupiru bočne zidove pozorišta sednu na mesto, do ušiju mi doprla "kritika" Velike drame - gospođa kaže da je predstava bila "lepa", ali da se neki veliki čovek ispred nje stalno vrpoljio, na šta je gospodin prosvetlio da je Ljiljana Blagojević rođena žena Siniše Kovačevića.. prateću sekvencu o potomstvu (nečijem) sam propustio tražeći u sebi paralelu između Velike Drame i Urnebesne Tragedije, da bih popunio eventualnu rupu u poznavanju prirode i pozorišta, al' je jbg ne pronađoh.. počelo je Disciplinom Kičme.. jesvala, Koja iz tog perioda.. pripada, i logično je..

03.jpg

scena je soba devedesetih, prepoznatljivi simboli vremena, meblo luster, jatov kalendar, slika antikomuniste na zidu, mlađi Trifunović (dobar), Sonja Kolačarić (malo manje nužne histerije bi bilo bolje) i sin im Neven, i svima poznata priča iz istoimenog filma (za one srećnije i iz praizvedbe 1990).. beše urnebesno, ali i tragično, tragiku je publika terala smehom, ali čak ni najuporniji nisu uspeli da je sasvim razgrnu.. tužna, teška, tamna priča o nama, našim sukobima i ličnom propadanju.. trunčica karaktera barem nekog od likova je sadržana u svima nama, pa je tekst još i teži, a glumci suočavanje ni malo ne olakšavaju..

13.jpg

Anica je pevala Šuberta na Nemačkom, Brstina je na sebi svojstven način bio sudija i komunista i ludak i muž, otac, deda.. Zeremski je bio Doktor, iako je u filmu bio Tasa Tica (blisko je to).. Katarina Žutić je u Julki bila baš ono što i treba da bude..

10.jpg

Nebojša Ilić - maestralni brat pijanica, ide mu to kao i sve ostalo što je poslednjih godina radio u pozorištu..režija je bila pitka i tečna, reditelj je uspeo da u skučenom prostoru kaže baš sve što je rečeno onomad u filmu, a to baš i nije lako..

ćutalo se posle, nije više bilo smešno.. ipak gospodin iza mene dade dijagnozu: nije ga dotaklo, reče to dovoljno glasno da ga nas nekolicina počastismo prezirom u pogledu.. jbg.. valjda je ga pogodio onaj deo Nacionalnog Romantizma u kojem se gubi ono što je oružjem stečeno.. mene je jbg dotaklo i to baš.. gledajte, ali na sopstvenu odgovornost..

Link to comment
Podeli na ovim sajtovima

Kreiraj nalog ili se prijavi da daš komentar

Potrebno je da budeš član DiyAudio.rs-a da bi ostavio komentar

Kreiraj nalog

Prijavite se za novi nalog na DiyAudio.rs zajednici. Jednostavno je!

Registruj novi nalog

Prijavi se

Već imaš nalog? Prijavi se ovde

Prijavi se odmah
  • Članovi koji sada čitaju   0 članova

    • Nema registrovanih članova koji gledaju ovu stranicu
×
×
  • Kreiraj novo...