Jump to content

Šta trenutno slušam . . .


Preporučeni Komentari

pre 14 minuta, Mikorist reče

Muddy Waters....

To je jedan od najbolje snimljenih blues albuma.

Folk Singer is the fourth studio album by Muddy Waters, released in April 1964 by Chess Records. The album features Waters on acoustic guitar, backed by Willie Dixon on string bass, Clifton James on drums, and Buddy Guy on acoustic guitar. It is Waters's only all-acoustic album. Numerous reissues of Folk Singer include bonus tracks from two subsequent sessions, in April 1964 and October 1964.

Link to comment
Podeli na ovim sajtovima

Kada je Robert Fripp 1992. ponudio David Sylvian-u da snimi album zajedno sa King Crimson, David je to odbio. Predlozio je medjutim da snime zajedno jedan album sa bandom koji ne bi bio King Crimson. Fripp je pristao i u toku 1993 i 1994 njih dvojica ce snimiti dva izvanredna albuma. Isli su i na turneju na kojoj je nastao bootleg kojio se sastoji od 3 CDa sa koncerata u Zenevi, Tokio i Glasgow. Oficijelni album sa ove turneje, pod nazivom Damage, se pojavio 1994 ali ovaj Bootleg, koji je iznenadjujuce dobrog kvaliteta, sadrzi mnogo vise materijala i nekoliko sjajnih verzija njihovih pesama kojih nema na Damage.

Interesantno je i da je postava bila, ne bas King Crimson ali prakticno jeste neka od verzija King Crimsona: pored Sylviana i Frippa, tu su jos i Trey Gunn na Sticku, Pat Mastelotto na bubnjevima (obojica su svirali za King Crimson kasnije) ali je i pratecu gitaru svirao sjajni Michael Brook (poslusajte njegov sjajni Live at London Zoo). Postava kojoj se nema sta zameriti s tim sto bih ja ipak radije video Billy Bruforda na bubnjevima umesto Mastelotto-a.

U svakom slucaju na ovim snimcima ima sjajne muzike .... Na YouTube-u mogu da se cuju i vide neki od ovih snimaka ...

 

 

Link to comment
Podeli na ovim sajtovima

Stvar ličnog ukusa po pitanju Mastoleto vs. Braford.

To su vrhunski umetnici, a Doktor je uvek znao kako, zašto i koga da ima u postavi.

IMO je najbolja najsirovija, elementarna, ali razbijačka postava sa albuma Red.

Doktor, Veton i Braford.

Trio - a zvuče kao omanji simfonijski orkestar. :matrix:

Link to comment
Podeli na ovim sajtovima

1 hour ago, Doktor said:

Stvar ličnog ukusa po pitanju Mastoleto vs. Braford.

To su vrhunski umetnici, a Doktor je uvek znao kako, zašto i koga da ima u postavi.

IMO je najbolja najsirovija, elementarna, ali razbijačka postava sa albuma Red.

Doktor, Veton i Braford.

Trio - a zvuče kao omanji simfonijski orkestar. :matrix:

Gledao sam par puta Mastoletta live i na mene nije ostavio neki poseban utisak. Korektno je odsvirao ono sto treba ali mislim da je Bruford bio sasvim druga liga.

Red je vrhunski album. Wetton je bio neverovatan basista: njegov brutalan nacin sviranja basa me je odusevljavao kada sam bio klinac. A nije lose ni pevao. Secam se kako me je stvar sa Red-a, Providence, oborila sa nogu kada sam je prvi put cuo. Ona ima tu, za ono vreme inovativnu strukturu, gde se u jednom dugackom uvodu pojavljuje nekoliko motiva koji se onda u furioznom finalu spajaju u jednu melodijsku liniju. To stvara neobican psiholoski efekt, kao neka vrsta dozivljavanja ekstaze, kada se iz tog na prvi pogled haoticnog spleta zvukova pojavi ujedinjujuca melodijska linija. Fripp se kasnije dosta poigravao sa takvim strukturama, od kojih je najcesce koristio repetitivne forme (Frippertronics): kada ponovite jedan motiv puno puta a onda ga samo malo promenite i stvorite na taj nacin veoma jak efekat. Kazu da su te strukture pozajmljene od domorodaca iz Afrike ....

Link to comment
Podeli na ovim sajtovima

1 hour ago, DejanM said:

Sigurno si slusao pesmu Trio sa Starless and ... ? Kakva je to ludnica od pesme !

Čuj, slušo. :) 

Živeo i živim sa celokupnim Doktorovim opusom. 

Ti spomenu Trio, ja tebe da pitam o komplet albumu Lizard od KC i tvojem mišljenju u odnosu na vreme kada je izašao taj album i koliko je taj muzički materijal bio avangardan i ispred vremena.

 

Link to comment
Podeli na ovim sajtovima

5 hours ago, Doktor said:

Čuj, slušo. :) 

Živeo i živim sa celokupnim Doktorovim opusom. 

Ti spomenu Trio, ja tebe da pitam o komplet albumu Lizard od KC i tvojem mišljenju u odnosu na vreme kada je izašao taj album i koliko je taj muzički materijal bio avangardan i ispred vremena.

 

Pa i ja sam odrastao uz KC. Za to vreme je to bila neka sasvim nova muzika. Ona za razliku od tada dominantnih bandova, nije bila bazirana na Rhytm & Blues-u, vec je imala elemente i jazza i pomalo klasike ali svirane na jedan poseban, rock, nacin. Ali ono sto je zbilja bitno, jeste sto ona i danas pogadja gde treba.

Lizard ali i Islands su bili tada nesto novo. Programski, slozeno ali zestoko. Po svojoj slozenosti se mozda jos jedino Tales from Topographic Oceans grupe Yes mogao meriti sa KC. Ali KC je ipak, bar za moj neki ukus, bilo prijemcljivije ... nekako je budilo vise emocija.

1981. su nakon 6 godina pauze objavili album Discipline. Bila je nova postava i zvuk je u odnosu na Red bio nesto promenjen. Ali to je bio album bomba ! Sheltering Sky ostaje i danas jedna od mojih najomiljenijih KC pesama.

Ali treba pomenuti i Frippovo bavljenje ambijentalno-avantgarde svirkom. Moram priznati da mi se taj deo njegovog opusa manje dopao. Bilo je tu i nekoliko razocaravajucih albuma, kao npr.1999. Slicno je i kod David Sylviana, koji je gajio slicnu sklonost kao i Fripp. Tu sam najcesce odustajao od slusanja.

Pre nekoliko godina sam konacno imao prilike da pogledam KC uzivo. Bila je to postava sa 3 bubnjara i sa Mel Collinsom, izmedju ostalih. Bio je dobar nastup, gde su na momente uspeli da ponesu svojom svirkom. Njihova staticnost na sceni je u jakoj suprotnosti sa zestinom kojom sviraju. Ritam sekcija sa 3 bubnjara nije ostavila bas neki narociti utisak na mene. Mislim da bi jedan a dobar bubnjar, bilo bolje resenje. Ali bilo je interesantno ...

Link to comment
Podeli na ovim sajtovima

@DejanM

odličan post. :thumbsup:

 

Iskreno mi je drago da nas "Krimsonovaca" ima ovde kao i što ima "Dead-ovaca". :)

Za razliku od tebe ja ne mogu reći ni za jedno Doktorovo delo/album da su razočaravajući. Na svakom njegovom albumu sam nalazio nešto novo, ili ako nije bilo potpuno novo, bio je apgrejd od nekih njegovih prethodnih radova.

Dr Fripp je umetnik koji kao da je izleteo iz one telefonske govornice Dr Who-a ( ahhh, Doktori :) ) iz neke druge dimenzije.

David Sylvian je imao sreću da radi sa Doktorom.

Doktor je imao sreću da radi sa Brian Eno-om.

Tako to ide.

 

P.S. a 1999 album ( live iz Argentine ) meni godi jerbo tu ima toliko od Klaus Schultze-a, Froese-a i naravno Manuel Gottsching-a. 

 

Link to comment
Podeli na ovim sajtovima

2 hours ago, Doktor said:

@DejanM

odličan post. :thumbsup:

 

Iskreno mi je drago da nas "Krimsonovaca" ima ovde kao i što ima "Dead-ovaca". :)

Za razliku od tebe ja ne mogu reći ni za jedno Doktorovo delo/album da su razočaravajući. Na svakom njegovom albumu sam nalazio nešto novo, ili ako nije bilo potpuno novo, bio je apgrejd od nekih njegovih prethodnih radova.

Dr Fripp je umetnik koji kao da je izleteo iz one telefonske govornice Dr Who-a ( ahhh, Doktori :) ) iz neke druge dimenzije.

David Sylvian je imao sreću da radi sa Doktorom.

Doktor je imao sreću da radi sa Brian Eno-om.

Tako to ide.

 

P.S. a 1999 album ( live iz Argentine ) meni godi jerbo tu ima toliko od Klaus Schultze-a, Froese-a i naravno Manuel Gottsching-a. 

Imam utisak da si ti ipak veci fan Robert Frippa od mene - pogotovo ako i albumu 1999 ne nalazis manu :D

Tada je u Engleskoj postojala ekipa muzicara, koja je pokrenula tzv. programski rock, ne zadovoljavajuci se relativno jednostavnim rhytm& blues strukturama. KC, koji su bili medju prvima u tom pokretu, su bili drugaciji, jer su bili heavy - imali su tezak zvuk Hard Rock bandova a istovremeno je njihova muzika bila daleko slozenija. Osim toga, Fripp nije bio klasican Gitarrero tog doba: njegovo sviranje gitare je bilo drugacije, sofisticiranije i nije se oslanjalo na blues. Eno, Sylvian, Brook, ... su bili u to vreme jako srodni u svom shvatanju moderne muzike. Interesantno je da su gotovo svi, u pojedinim fazama svojih karijera, dosta eksperimentisali sa ambijentalnom muzikom. Tu je doslo do interesantnog mesanja raznih uticaja: i dok su neki skliznuli u World Music, neki su se vratili svojim pocetnim idejama - a neki su ostali u tom ambijentalnom prostoru. Ja sam tako, slusajuci njih, dosao u kontakt sa Jon Hassell-om, Sakamoto-om, John Cale-om, Harold Budd-om, Daniel Lanois-om, ...  ali kod svih njih mi je nedostajala ta kontrolisana zestina Frippovog sviranja - kao recimo na nekim pesmama sa njegovog solo albuma Exposure (Breathless). To je ono sto je mene zauvek vezalo za ovog zbilja izuzetnog muzicara.

Link to comment
Podeli na ovim sajtovima

Exposure je kutni album, album prvenac iz solo opusa Dr-a.

Takođe, to je album gde kolaboriraju tada i sada vrhunski umetnici koji su obeležili to vreme, a aktivni su i dan danas.

Tu mislim na Peter Gabriel-a i Peter Hammill-a.

Peter Hammill i Van der Graaf Generator je posebno jedno poglavlje i priča sa gomilom vernih fanova koji su ih pratili ged god su nastupali.

Gabriel je svima poznat i jasan.

Drago mi je da si pomenuo Michael Brook-a, fenomenalnog kanadskog gitaristu koji je svaku kolaboraciju učinio uspešnom.

Naravno, Power Spot, ECM album sa gore pomenutim Hassell-om, ali je meni najdraža kolaboracija sa pok. Nusreth Fateh Ali Kahn-om i album Night Song ( daleko poznatiji je album  Mustt Must ).

Npr. ovaj album svrstavaju u world music, ali je on meni daleko više od toga. :wub:

 

Link to comment
Podeli na ovim sajtovima

Kreiraj nalog ili se prijavi da daš komentar

Potrebno je da budeš član DiyAudio.rs-a da bi ostavio komentar

Kreiraj nalog

Prijavite se za novi nalog na DiyAudio.rs zajednici. Jednostavno je!

Registruj novi nalog

Prijavi se

Već imaš nalog? Prijavi se ovde

Prijavi se odmah
  • Članovi koji sada čitaju   0 članova

    • Nema registrovanih članova koji gledaju ovu stranicu
×
×
  • Kreiraj novo...