Welcome to diyAudio.rs

Register now to gain access to all of our features. Once registered and logged in, you will be able to contribute to this site by submitting your own content or replying to existing content. You'll be able to customize your profile, receive reputation points as a reward for submitting content, while also communicating with other members via your own private inbox, plus much more! This message will be removed once you have signed in.

Mikorist

Get everything down on pen and paper

2505 posts in this topic

nema veze, sad će da ture novogodišnju rasvetu, zahlađenje od vikenda:sarcastic:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Vazno da se radi, vredno, da se budzet redovno prazni, produzice se malo radovi do pred kraj Decembra, izbori u Januaru:)

Share this post


Link to post
Share on other sites

e stvarno, šta bi sa fontanicom?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Sa ovom na Slaviji?

Ugasena fontana, ogranicen prolaz preko trga, okolne mikro ulice u haosu..,

Share this post


Link to post
Share on other sites

Milan-Ruzic-23.jpg

Piše: Milan Ružić

Šta se to otvorilo i prosulo po Srbiji? Odakle ovoliki šljam uvijen u ukrasni papir? Ko nam uvali toliku nekulturu i natera nas da je kao kulturu shvatimo?

Kakve se to rečenice sa televizije čuju? Kome smo sve ovo dali da javno misli, a nema čime? Čijih smo se to slika nagledali, a nijedna nas nikada nije morala interesovati? U koju to rupu upadosmo i dozvolismo da nam je prikazuju kao vilu? U čija se odela oblačimo kada nam ih mogu sutra oduzeti? Gde smo skrenuli, pa u ovoj zemlji najbolje žive oni najgori čije se delovanje kreće na liniji između prostačkog i umobolnog? Kakvi nam to ljudi naplaćuju svoja nedela, a mi ih sa apetitom plaćamo?

Takvi ljudi su ušli i u kulturu – jedini preostali hram koji nas može odbraniti! Ako nam i to opogane, a već velikim delom jesu, čemu mi da se nadamo? Kako ostati normalan u zemlji u kojoj se jedna reklama vrti na televiziji na svakih petnaest minuta, a u kojoj nam dete poručuje: „Postanite slavni preko noći!“ Kakva je to Srbija u kojoj pevačica za nastup, da bi bila što bolje odevena, mora da se razodeva? Koji su to filmovi koje finansira ova zemlja, a snimaju se kako bi baš Srbiju što više popljuvali?

U kojoj to Srbiji svi redom pevaju, a niko više ni zbog čega ne plače iako bi svako imao za čim, za kim i zbog čega?! Kada je naša mera postala medijska slava, a najgluplja izjava prerasla u najslušaniju?

Kako ljudi bez ikakvog talenta opsedaju ekrane, a ljudi sa talentom rade na ulici? Kako se oseća doktor nauka kada u njegovu ispruženu ruku na ulici, neki od najneukijih ubaci pokoji dinar, jer je slavan, pa ima?

Gde su granice našeg neukusa? Otkad postadosmo kante za đubre koje pohotno gutaju svo ovo smeće koje nam se plasira od strane ljudi koji nikada ništa nisu napravili osim gluposti? Kad počesmo da aplaudiramo na tekstove od tri rečenice, sačinjene od po pet reči od kojih svaka ima bar po jednu, ako nikakvu drugu, a ono bar pravopisnu grešku? Gde smo se to uputili ako za najgore plaćamo kartu, a prazne su nam sale na poetskim večerima koje su uz to i besplatne? U kom to periodu naša usmena književnost postadoše pesme o gaćama i automobilima? Sa kolena na koleno se prenose pesme o golim kolenima!

Kako to da su svi fakultetski obrazovani, a pola naroda je napismeno? Otkud to da smo svi nezaposleni, a kafići su nam uvek puni? Kakva deca odrastaju u Srbiji ako od roditelja traže za izlaske, a ne moraju da kupuju udžbenike? Što mi ovu državu i dalje zovemo Srbijom, kada je možemo nazvati Robijom?

Mi smo robovi svega onoga što nikada, nigde i nikome nije valjalo, pa smo se mi obavezali da to baštinimo, jer niko drugi nije hteo! Svoje smo odbacili, jer nije u trendu! Neki novi klinci, ne svi, uklapaju se u svetske trendove, kako modne, tako i „umetničke“, a za te prohteve njihovi roditelji leđa polome na njivama kako bi im dali novac, iako će se prvim dinarom tih istih roditelja odreći kao balasta koji koči njihov napredak ni u šta!

Ko nama stoji na braniku, ako ga još uvek imamo? Postoji stvar koja se zove „kultura življenja“, ali mi smo svaku kulturu proterali, pa sad i živimo onako kako na internetu vidimo da treba!

Kažu da će budući naraštaji u Srbiji biti „izgubljene generacije“! Neće! Buduće generacije će biti „pronađene generacije“ – deca pronađena na đubrištu i olupinama srpske kulture!

I ne bi ovog teksta ni bilo da ne videh jednog od predstavnika te nove „srpske“ kulture – oblajhanu plagijatorku glasa za sve osim za pevanje, sumnjive prošlosti sa sumnjivim tipovima, sa više odeće skinute sa sebe nego obučene, sa više plastike nego na otpadu, sa manje ukusa nego što ga ima voda, sa više bestidnih snimaka i slika nego porno industrija, sa manje talenta od netalentovanih, sa više ukradenih pesama od onih koje se snime u Srbiji za godinu dana – i takva jedna „ikona nove srpske kulture“, našla je za shodno da nekome kaže: „Sram te bilo“! Ako nijedna druga, ova rečenica je ceo naš polom i odgovor na svako postavljeno pitanje! Ukoliko se nešto uskoro ne učini, na toj rečenici takve osobe će skončati Srbija… Ako već nije!

Pre ću biti neslavan i nebitan za taj novi svet, nego zastiđe svojih roditelja,  sramota predaka i slavni dželat svoje zemlje!

(Iskra)

Zflazar, vladd and crni. like this

Share this post


Link to post
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!


Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.


Sign In Now

  • Recently Browsing   0 members

    No registered users viewing this page.