198 odgovor(a) na ovu temu
#1
Odgovor 21 April 2010 - 16:31
Srbija radi, Beograd se gradi ;o((
#2
Odgovor 21 April 2010 - 17:43
Glogov_Kolac, za 21 April 2010 - 16:31, kaže:
Srbija radi, Beograd se gradi ;o((
Cela Srbija, s Beogradom na celu, ili kraducka ili se zajebava, ili badavadzise - uz malobrojne savesne i vredne koji se odrase radeci al' uglavnom za sitnu kintu... Kamo srece da Srbija radi - nesto bi se od tog rada i videlo, ovo sto se sada vidi, ukljucujuci i ovu betonsku andrmolju - nije bas za ponos...
ILI LAKO, IL' NIKAKO
#3
Odgovor 21 April 2010 - 18:09
Imam utisak da niste pročitali, pažljivo, ono što sam napisao. Da jeste, shvatili bi da, (ničim zasluženo i sasvim nepravedno) Beograđanin, ironično, (sa)oseća ne-ljubav ne-Beograđana prema Beograđanima... Možda nisam bio dovoljno jasan, al', pročitah, nekoliko puta, šta sam napisao, i ne znam kako bih to drugačije, jasnije izrazio... Dakle, da ponovim, ja sam (sasvim slučajno, jal' igrom sudbine, jal' rukom Svevišnjeg) međ' tim zlom koje jede tkivo Srbije, gradeći se u nedogled, dok Srbija (bez Beograda, valjda) radi... Pozdrav, Čuburac (rođeni, trenutno u drugom delu grada...)
No use permitting some prophet of doom to wipe every smile away. Come hear the music play.
#4
Odgovor 21 April 2010 - 18:11
Glogov_Kolac, za 21 April 2010 - 16:31, kaže:
Srbija radi, Beograd se gradi ;o((
Pretera ga malo. Izandjala parola svih secesionista, al' nema veze uvek dobro zvuči iz usta žitelja Srbije koji u njemu ne pokušavaju da žive.
Evo jedan citat iz dnevne štampe, vrlo istinit.
"Novac za izgradnju Avalskog tornja prikupljan je kroz različite akcije i priloge građana i kompanija, a deo novca izdvojili su i država Srbija i Grad Beograd."
Taj toranj je ipak samo obična betonska bandera, za Ginisa doduše.
Gradjevincima svaka čast. Ko je ikada radio neku gradjevinu na visini ( ja jesam ) zna kako to izgleda.
.
~
"Život je izbor, a ne sudbina, jer običan čovek živi kako mora, a pravi čovek živi kako hoće;
život na koji bedno i bez otpora pristaje je bedno tavorenje, a izabrani život je sloboda.
Čovek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem."
Meša Selimović
"Život je izbor, a ne sudbina, jer običan čovek živi kako mora, a pravi čovek živi kako hoće;
život na koji bedno i bez otpora pristaje je bedno tavorenje, a izabrani život je sloboda.
Čovek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem."
Meša Selimović
#5
Odgovor 21 April 2010 - 18:58
Leonardo, za 21 April 2010 - 18:11, kaže:
Uzgred, kritički odnos prema "beogradizaciji" nije napad na Beograđane, te mi stoga nisu baš najjasnije ovakve reakcije Beograđana ... ovde se radi samo o lošoj politici vlasti koja to radi zbog sebe same , a ne zbog onih koji tamo žive ... sitni benefiti života u takvim centrima su samo kolateralna šteta takve politike, nikako svrha.
#6
Odgovor 21 April 2010 - 19:09
Beli, za 21 April 2010 - 18:58, kaže:
Uzgred, kritički odnos prema "beogradizaciji" nije napad na Beograđane, te mi stoga nisu baš najjasnije ovakve reakcije Beograđana ... ovde se radi samo o lošoj politici vlasti koja to radi zbog sebe same , a ne zbog onih koji tamo žive ... sitni benefiti života u takvim centrima su samo kolateralna šteta takve politike, nikako svrha.
No use permitting some prophet of doom to wipe every smile away. Come hear the music play.
#7
Odgovor 21 April 2010 - 19:12
Sta se gradi ?? --- > gradi gradjevinska mafija stanove za nove stanovnike
(koji uglavnom dolaze VAN Beograda), a misko gradi nove maxije da ima gde da ih sisa kad stignu.
(koji uglavnom dolaze VAN Beograda), a misko gradi nove maxije da ima gde da ih sisa kad stignu.
#8
Odgovor 21 April 2010 - 19:33
#9
Odgovor 21 April 2010 - 19:34
Sećam se, bilo je teško, al' je vredelo... Eto, munZe nicaPresto!
No use permitting some prophet of doom to wipe every smile away. Come hear the music play.
#10
Odgovor 21 April 2010 - 19:43
Malo zezanja malo zbilje ali je evidentno da su pare samo u Bg a da je u svim ostalim mestima kolaps.
A da se Beograd gradi republickom parama, oduvek je bilo. Ajd da vidimo kad krene kampanja za metro. Jel ce da bude kao Bg je u saobracajnom kolapsu pa da ga gradimo od republickih para?
Mrdnite malo iz glavnog grada ( da ne kazem prestonice) pa pogledajte propast po republici. Sto rece Sipi nije vise "Srbija radi Bg se gradi" ( to je nekad bilo) vec je sve stalo i zamrlo da bi u Bg bilo nekako .
A da se Beograd gradi republickom parama, oduvek je bilo. Ajd da vidimo kad krene kampanja za metro. Jel ce da bude kao Bg je u saobracajnom kolapsu pa da ga gradimo od republickih para?
Mrdnite malo iz glavnog grada ( da ne kazem prestonice) pa pogledajte propast po republici. Sto rece Sipi nije vise "Srbija radi Bg se gradi" ( to je nekad bilo) vec je sve stalo i zamrlo da bi u Bg bilo nekako .
#11
Odgovor 21 April 2010 - 20:00
ovo me podseti na jednu temu sa susednog foruma : " Beograd je Srbija-sve ostalo je nista "
Svi beže iz provincije u Beograd
Drugi mediji, 25. jun 2009.
Regionalizam i decentralizacija
S. V., diplomirani inženjer tehnologije, nakon studija u Beogradu vratio se u rodni Zrenjanin. Uporno ali bezuspešno je tražio posao u struci. Naposletku, kako bi izbegao rad u kiosku s roštiljem i platu od 100 evra mesečno, došao je u prestonicu. Danas u Beogradu ima platu od 600 evra i otplaćuje stambeni kredit. Kaže, neće se vraćati kući. Sudbinu ovog Zrenjaninca dele mladi ljudi širom Srbije.
Procene kažu da preko 60 odsto njih razmišlja da trbuhom za kruhom dođe u Beograd ili, ako su u pitanju Vojvođani, u Novi Sad. Situacija je ista u Kragujevcu, Užicu, Kraljevu, Kosjeriću… gradovima nekada punim mogućnosti.
Dejan Radovanović (31), ekonomista, jedan je od retkih iz generacije koji se posle fakulteta skrasio u rodnom gradu.
- Većina je ostala u Beogradu i lako našla posao u bankama, osiguravajućim i brokerskim kućama. Malo ko od “povratnika” je našao posao u struci – objašnjava Radovanović. Prema podacima Sindikata Zlatiborskog okruga, samo neznatan procenat studenata koji u Beogradu i drugim gradovima završe fakultete vraća se u Užice.
Situacija je još dramatičnija u Leskovcu, gde prema procenama nevladine organizacije “Resurs centar”, oko 80 odsto mladih razmišlja o odlasku iz ovog industrijski ruiniranog grada. Istraživanja pokazuju da se tek svaki deseti svršeni student vraća iz Beograda, kako mladi Leskovčani kažu – “u beznađe i očaj”.
- Ni na kraj pameti mi nije da se vratim u Leskovac iako tamo nedostaju profesori engleskog jezika. I ovde ima posla, posebno u privatnim školama i firmama, a sad mi je i društvo u Beogradu – objašnjava Valerija Ivković, koju od diplome profesora engleskog jezika deli još jedan ispit.
Slična je situacija i u nekada po platama visoko rangiranom Kosjeriću. Prema poslednjem popisu, ta opština je imala 14.000 stanovnika. Šest godina kasnije taj broj je, nezvanično, manji za deset odsto. Do sada su odlazili uglavnom mladi, pre svih visokoobrazovani kadrovi, koji su lako nalazili posao u prestonici, a poslednjih godina, odlaze čitave porodice.
Sredovečni ljudi, tranzicioni gubitnici, pridružuju se deci na studijama u Beogradu, kad im već plaćaju stan. Kažu da posao nije teško naći.
Slično je i u Jagodini. Prema proceni Nacionalne službe za zapošljavanje, ne vrati se više od 50 odsto svršenih studenata.
Ekonomske posledice migracije stanovništva u velike centre, a naročito u Beograd, nenadoknadive su. Prema rečima Edvarda Jakopina, direktora Republičkog zavoda za razvoj, više od polovine stanovništva Beograda (53,4 odsto) čine “doseljenici”.
Leskovac bez budućnosti
Polovina od oko 1.500 ovogodišnjih leskovačkih maturanata planira da upiše fakultete u Nišu, Beogradu ili Novom Sadu. Kada diplomiraju, ako je suditi po iskustvima prethodnih generacija, samo pet odsto njih vratiće se u Leskovac. Tako znanje, mladost i i pamet ostaju u velikim gradovima.
Mnogi leskovački maturanti navode da ne planiraju da se posle studija vrate u „prljavi Leskovac“ jer u njemu nema posla, a nema ni mesta za noćne izlaske. Niko od budućih akademaca ne misli da bi svojim povratkom mogao da utiče da se u gradu nešto pozitivno promeni.
- Studiraću ekonomiju, odnosno bankarstvo u Beogradu, i tamo ću se zaposliti u nekoj dobroj banci. To je dobro plaćen i siguran posao, a odavde želim da pobegnem što pre – veli Milena Mitrović iz Ekonomske škole.
Milenino mišljenje deli većina maturanata odeljenja IV/5 u leskovačkoj Ekonomskoj školi, a ni gimnazijalci iz odeljenja IV/1 ne žele da životnu sudbinu vežu za rodni grad.
- Od detinjstva želim da studiram filmsku režiju i pravim dobre filmove – kaže gimnazijalac Vlastimir Stojanović.
Njegova drugarica Marija Mitić planira da završi žurnalistiku i ostane da živi u Beogradu, dok će Jelena Stamenković i Milica Mitić okušati sreću na Pravnom fakultetu u Beogradu ili Nišu. Aleksandar Anđelković i Saša Stojanović žele da budu profesori fizičkog vaspitanja i svoje životne planove ne vezuju za Leskovac.
Da su svetlosti velegrada jače od želje za povratak u rodni grad, govori i podatak da se posle završenih studija, iz Beograda u Leskovac iz generacije 2001. vratilo samo pet bivših gimnazijalaca.
- U Leskovac su se vratili samo oni koji imaju probleme sa ispitima. Većina nas je diplomirala u roku i svi radimo. Ja od prošle jeseni radim u jednoj privatnoj firmi za platu od 500 evra. Iako ponekad radim i po 16 sati, veoma sam zadovoljna – kaže Jadranka Vasiljević, profesorka nemačkog jezika.
Njena koleginica Valerija Ivanković ima još dva ispita do diplome profesora engleskog jezika.
- Želela sam da studiram u Beogradu kako bih otišla iz Leskovca. Ne brinem za posao. Problem je samo stan, ali to će rešiti moji roditelji jer planiraju da mi kupe garsonjeru u Beogradu – veli Valerija.
Da njihove ćerke ne bi imale smeštajne probleme na studijama u Beogradu, mnogi roditelji podižu skupe kredite i kupuju jeftinije stanove. Neke preduzimljivije studentkinje iz Leskovca taj problem rešavaju udajom.
- Ako momak ima stan, kriterijumi o njegovom izgledu i pameti se snižavaju. Problem, međutim, predstavljaju Beograđani. Pročitali su nas, pa niko od njih ne želi s nama ozbiljniju vezu – priča Milena S.
Izvod iz “Cela Srbija se seli u Beograd” (Blic, 15.7.2007) i “Malo ko se vrati iz Beograda” (Blic, 28.4.2007)
------------------
a misko samo gradi maxi-e i sisa nas sve...
Svi beže iz provincije u Beograd
Drugi mediji, 25. jun 2009.
Regionalizam i decentralizacija
S. V., diplomirani inženjer tehnologije, nakon studija u Beogradu vratio se u rodni Zrenjanin. Uporno ali bezuspešno je tražio posao u struci. Naposletku, kako bi izbegao rad u kiosku s roštiljem i platu od 100 evra mesečno, došao je u prestonicu. Danas u Beogradu ima platu od 600 evra i otplaćuje stambeni kredit. Kaže, neće se vraćati kući. Sudbinu ovog Zrenjaninca dele mladi ljudi širom Srbije.
Procene kažu da preko 60 odsto njih razmišlja da trbuhom za kruhom dođe u Beograd ili, ako su u pitanju Vojvođani, u Novi Sad. Situacija je ista u Kragujevcu, Užicu, Kraljevu, Kosjeriću… gradovima nekada punim mogućnosti.
Dejan Radovanović (31), ekonomista, jedan je od retkih iz generacije koji se posle fakulteta skrasio u rodnom gradu.
- Većina je ostala u Beogradu i lako našla posao u bankama, osiguravajućim i brokerskim kućama. Malo ko od “povratnika” je našao posao u struci – objašnjava Radovanović. Prema podacima Sindikata Zlatiborskog okruga, samo neznatan procenat studenata koji u Beogradu i drugim gradovima završe fakultete vraća se u Užice.
Situacija je još dramatičnija u Leskovcu, gde prema procenama nevladine organizacije “Resurs centar”, oko 80 odsto mladih razmišlja o odlasku iz ovog industrijski ruiniranog grada. Istraživanja pokazuju da se tek svaki deseti svršeni student vraća iz Beograda, kako mladi Leskovčani kažu – “u beznađe i očaj”.
- Ni na kraj pameti mi nije da se vratim u Leskovac iako tamo nedostaju profesori engleskog jezika. I ovde ima posla, posebno u privatnim školama i firmama, a sad mi je i društvo u Beogradu – objašnjava Valerija Ivković, koju od diplome profesora engleskog jezika deli još jedan ispit.
Slična je situacija i u nekada po platama visoko rangiranom Kosjeriću. Prema poslednjem popisu, ta opština je imala 14.000 stanovnika. Šest godina kasnije taj broj je, nezvanično, manji za deset odsto. Do sada su odlazili uglavnom mladi, pre svih visokoobrazovani kadrovi, koji su lako nalazili posao u prestonici, a poslednjih godina, odlaze čitave porodice.
Sredovečni ljudi, tranzicioni gubitnici, pridružuju se deci na studijama u Beogradu, kad im već plaćaju stan. Kažu da posao nije teško naći.
Slično je i u Jagodini. Prema proceni Nacionalne službe za zapošljavanje, ne vrati se više od 50 odsto svršenih studenata.
Ekonomske posledice migracije stanovništva u velike centre, a naročito u Beograd, nenadoknadive su. Prema rečima Edvarda Jakopina, direktora Republičkog zavoda za razvoj, više od polovine stanovništva Beograda (53,4 odsto) čine “doseljenici”.
Leskovac bez budućnosti
Polovina od oko 1.500 ovogodišnjih leskovačkih maturanata planira da upiše fakultete u Nišu, Beogradu ili Novom Sadu. Kada diplomiraju, ako je suditi po iskustvima prethodnih generacija, samo pet odsto njih vratiće se u Leskovac. Tako znanje, mladost i i pamet ostaju u velikim gradovima.
Mnogi leskovački maturanti navode da ne planiraju da se posle studija vrate u „prljavi Leskovac“ jer u njemu nema posla, a nema ni mesta za noćne izlaske. Niko od budućih akademaca ne misli da bi svojim povratkom mogao da utiče da se u gradu nešto pozitivno promeni.
- Studiraću ekonomiju, odnosno bankarstvo u Beogradu, i tamo ću se zaposliti u nekoj dobroj banci. To je dobro plaćen i siguran posao, a odavde želim da pobegnem što pre – veli Milena Mitrović iz Ekonomske škole.
Milenino mišljenje deli većina maturanata odeljenja IV/5 u leskovačkoj Ekonomskoj školi, a ni gimnazijalci iz odeljenja IV/1 ne žele da životnu sudbinu vežu za rodni grad.
- Od detinjstva želim da studiram filmsku režiju i pravim dobre filmove – kaže gimnazijalac Vlastimir Stojanović.
Njegova drugarica Marija Mitić planira da završi žurnalistiku i ostane da živi u Beogradu, dok će Jelena Stamenković i Milica Mitić okušati sreću na Pravnom fakultetu u Beogradu ili Nišu. Aleksandar Anđelković i Saša Stojanović žele da budu profesori fizičkog vaspitanja i svoje životne planove ne vezuju za Leskovac.
Da su svetlosti velegrada jače od želje za povratak u rodni grad, govori i podatak da se posle završenih studija, iz Beograda u Leskovac iz generacije 2001. vratilo samo pet bivših gimnazijalaca.
- U Leskovac su se vratili samo oni koji imaju probleme sa ispitima. Većina nas je diplomirala u roku i svi radimo. Ja od prošle jeseni radim u jednoj privatnoj firmi za platu od 500 evra. Iako ponekad radim i po 16 sati, veoma sam zadovoljna – kaže Jadranka Vasiljević, profesorka nemačkog jezika.
Njena koleginica Valerija Ivanković ima još dva ispita do diplome profesora engleskog jezika.
- Želela sam da studiram u Beogradu kako bih otišla iz Leskovca. Ne brinem za posao. Problem je samo stan, ali to će rešiti moji roditelji jer planiraju da mi kupe garsonjeru u Beogradu – veli Valerija.
Da njihove ćerke ne bi imale smeštajne probleme na studijama u Beogradu, mnogi roditelji podižu skupe kredite i kupuju jeftinije stanove. Neke preduzimljivije studentkinje iz Leskovca taj problem rešavaju udajom.
- Ako momak ima stan, kriterijumi o njegovom izgledu i pameti se snižavaju. Problem, međutim, predstavljaju Beograđani. Pročitali su nas, pa niko od njih ne želi s nama ozbiljniju vezu – priča Milena S.
Izvod iz “Cela Srbija se seli u Beograd” (Blic, 15.7.2007) i “Malo ko se vrati iz Beograda” (Blic, 28.4.2007)
------------------
a misko samo gradi maxi-e i sisa nas sve...
#12
Odgovor 21 April 2010 - 20:03
Mikorist, za 21 April 2010 - 20:00, kaže:
Problem, međutim, predstavljaju Beograđani. Pročitali su nas, pa niko od njih ne želi s nama ozbiljniju vezu
No use permitting some prophet of doom to wipe every smile away. Come hear the music play.
#13
Odgovor 21 April 2010 - 20:07
#14
Odgovor 21 April 2010 - 20:08
#15
Odgovor 21 April 2010 - 20:20
#16
Odgovor 21 April 2010 - 20:24
sir Oliver, za 21 April 2010 - 19:43, kaže:
... da ga gradimo od republickih para?...
Uostalom, po novom zakonu o lokalnoj samoupravi, lova koja se pokupi po opstinama u unutrasnjosti ne ide vise u republicki budzet, vec je troskare lokalni dripci kako im se cefne a neobavesteni i lakoverni tripuju o nekom "otimanju iz Beograda"...
ILI LAKO, IL' NIKAKO
#17
Odgovor 21 April 2010 - 20:27
1. E pa radi Duvanska industrija. Samo sto to vise nije Niska fabrika nego Beogradska. Jedini uslov vlasti da prodaju DIN ( osim njihovog procenta) je bio da se British Tobaco registruje kao Beogradska firma.
Hoces jos primera?
Sve uspesne firme u unutrasnjosti su sa sedistem u Bg.
Sto znaci da se profit i porez slivaju tamo.
2. Republicke pare su i one pare koje se daju republici na zajam ( is inostranstva) pa ga cela republika vraca, a pare mazne Bg pa se gradi ( Npr mostovi a verovatno i metro)
A ako smem da pitan sta to radi u Bg ( proizvodnja)? Gde su IMT ( IMR), Beko, Kluz, PKB, RK Bg,.... Rade samo banke i strana predstavnistva.
Hoces jos primera?
Sve uspesne firme u unutrasnjosti su sa sedistem u Bg.
Sto znaci da se profit i porez slivaju tamo.
2. Republicke pare su i one pare koje se daju republici na zajam ( is inostranstva) pa ga cela republika vraca, a pare mazne Bg pa se gradi ( Npr mostovi a verovatno i metro)
A ako smem da pitan sta to radi u Bg ( proizvodnja)? Gde su IMT ( IMR), Beko, Kluz, PKB, RK Bg,.... Rade samo banke i strana predstavnistva.
#18
Odgovor 21 April 2010 - 20:30
zbotic, za 21 April 2010 - 19:39, kaže:
Interesantno je kako stranci doživljavaju ono što je vama svakodnevno.
Bio sam nekoliko puta u Srbiji i u Beogradu, prije dvadesetak i više godina. Sjećam se slijedećih mjesta i pojmova: Oplenac, Kalemegdan, Sava centar, Knez Mihajlova, Ada Ciganlija, TV toranj, Robna kuća Beograđanka, Gazela, eto baš tim redosljedom.
U Nišu sam bio u JNA (sa terenima u Visočkoj Ržani, Temskoj, Rasnici, Suvodolu) i ne biste vjerovali, ali ni jedna slika iz Niša nije mi pred očima.Tamo za mene nije bilo ničeg što bi mi ostalo u sjećanju. Gledam sada fotografije na Internetu i kao da nikad nisam bio. Zanimljivo.....
Bio sam nekoliko puta u Srbiji i u Beogradu, prije dvadesetak i više godina. Sjećam se slijedećih mjesta i pojmova: Oplenac, Kalemegdan, Sava centar, Knez Mihajlova, Ada Ciganlija, TV toranj, Robna kuća Beograđanka, Gazela, eto baš tim redosljedom.
U Nišu sam bio u JNA (sa terenima u Visočkoj Ržani, Temskoj, Rasnici, Suvodolu) i ne biste vjerovali, ali ni jedna slika iz Niša nije mi pred očima.Tamo za mene nije bilo ničeg što bi mi ostalo u sjećanju. Gledam sada fotografije na Internetu i kao da nikad nisam bio. Zanimljivo.....
znam par njih koji zive "preko bare" i kazu da im nijedna slika iz BG nije pred ocima - kao da nikad nisu bili ovde ....
ima i onih koji su se vratili...
Živorad, za 21 April 2010 - 20:08, kaže:
A ako nas pročitaju?
ima i onih koji su se vratili...
#19
Odgovor 21 April 2010 - 20:31
Sipi, za 21 April 2010 - 20:24, kaže:
Koje republicke pare? Ko to sta radi u tzv. republici i zaradjuje pare? Sta radi EI ? Sta radi Masinska industrija Nis? Niko bre nista ne radi, para nema, a ako se negde i nadje neka kinta, drpe je mangupi i ne vide tu lovu vise niko...
Uostalom, po novom zakonu o lokalnoj samoupravi, lova koja se pokupi po opstinama u unutrasnjosti ne ide vise u republicki budzet, vec je troskare lokalni dripci kako im se cefne a neobavesteni i lakoverni tripuju o nekom "otimanju iz Beograda"...
Uostalom, po novom zakonu o lokalnoj samoupravi, lova koja se pokupi po opstinama u unutrasnjosti ne ide vise u republicki budzet, vec je troskare lokalni dripci kako im se cefne a neobavesteni i lakoverni tripuju o nekom "otimanju iz Beograda"...
Tako je ZEMO, MunZe - pare > MunZe - dripci
~
"Život je izbor, a ne sudbina, jer običan čovek živi kako mora, a pravi čovek živi kako hoće;
život na koji bedno i bez otpora pristaje je bedno tavorenje, a izabrani život je sloboda.
Čovek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem."
Meša Selimović
"Život je izbor, a ne sudbina, jer običan čovek živi kako mora, a pravi čovek živi kako hoće;
život na koji bedno i bez otpora pristaje je bedno tavorenje, a izabrani život je sloboda.
Čovek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem."
Meša Selimović
#20
Odgovor 21 April 2010 - 20:32
sir Oliver, za 21 April 2010 - 20:27, kaže:
1. E pa radi Duvanska industrija. Samo sto to vise nije Niska fabrika nego Beogradska. Jedini uslov vlasti da prodaju DIN ( osim njihovog procenta) je bio da se British Tobaco registruje kao Beogradska firma.
Hoces jos primera?
Sve uspesne firme u unutrasnjosti su sa sedistem u Bg.
Sto znaci da se profit i porez slivaju tamo.
2. Republicke pare su i one pare koje se daju republici na zajam ( is inostranstva) pa ga cela republika vraca, a pare mazne Bg pa se gradi ( Npr mostovi a verovatno i metro)
A ako smem da pitan sta to radi u Bg ( proizvodnja)? Gde su IMT ( IMR), Beko, Kluz, PKB, RK Bg,.... Rade samo banke i strana predstavnistva.
Hoces jos primera?
Sve uspesne firme u unutrasnjosti su sa sedistem u Bg.
Sto znaci da se profit i porez slivaju tamo.
2. Republicke pare su i one pare koje se daju republici na zajam ( is inostranstva) pa ga cela republika vraca, a pare mazne Bg pa se gradi ( Npr mostovi a verovatno i metro)
A ako smem da pitan sta to radi u Bg ( proizvodnja)? Gde su IMT ( IMR), Beko, Kluz, PKB, RK Bg,.... Rade samo banke i strana predstavnistva.
Ja sam, očigledno pogrešno, mislio da je Duvanska industrija privatna firma...
No use permitting some prophet of doom to wipe every smile away. Come hear the music play.
Slične Teme
| Tema | Forum | Započeto od | Statistika | Info | |
|---|---|---|---|---|---|
Fiat Punto-ovi elektro problemiSvecice, kablovi, visoki napon? |
General Off Topic | Vix |
|
|
0 Korisnik (a) čita ovu temu
0 članova, 0 gostiju, 0 anonimnih korisnika



Pristupi
Registruj se

Nazad na vrh










